ĐAKOVO (TU) – U utorak, 16. lipnja 2026. godine, u večernjim satima, s. Beatrica Krstačić, dugogodišnja misionarka u Brazilu, susrela se sa Milosrdnim sestrama sv. Križa provincijalne kuće u Đakovu i prenijela im iskustvo svojega života i rada u Brazilu. Već četiri godine, ona je ponovno u Amazoniji, gdje je već djelovala na početku svojega misijskoga puta.
Djelovanje sestara većinom obuhvaća katehezu i osposobljavanje novih kateheta, koje oni zovu „ministri“. Svećenik rijetko uspije doći u sva mjesta, tako da sestre i ministri vode službe riječi i euharistije. Ako im ponestane posvećenih hostija trebaju otići do najbližega grada Manausa po njih.
Sestra Beatrica je naglasila koliko je bitno, najprije se približiti ljudima, pomoći im u njihovim osnovnim potrebama kako bi im se moglo navijestiti Božje kraljevstvo. Tako sestre pomažu siromašnim obiteljima koje žive u vrlo teškim uvjetima. Doznali smo također da su kuće stanovnika vrlo skromno opremljene, te umjesto kreveta imaju mreže razapete u prostorijama, također u brodu kojim se plovi više sati.
Sestre su mogle vidjeti fotografije skupina koje se sastaju u pojedinim filijalama koje su dosta udaljene i do njih se većinom dolazi čamcem, ploveći rijekom Amazonom. Negdje je izgrađena crkva, a u nekim mjestima se sastaju u prostorima koji su više na otvorenom, jer je velika vlaga i visoke su temperature. U kišnim razdobljima kad se voda digne, nemoguće je bilo gdje ići i često nestane struja. Tada sestre koriste vrijeme na drugi način: ukrašavaju križeve i slike koje mogu darovati ljudima koje posjećuju, jer većinom u kućama nemaju križ ili slike svetaca. Tako im pomažu da im Bog bude bliži, kao i blažena djevica Marija, te da često svoj pogled upravljaju prema njima. Također s. Beatrica izrađuje kolaž u koji ugrađuje temu susreta sa slikama sudionika, tako se oni osjećaju bitan dio npr. euharistije, i dublje mogu shvatiti poruku. Kolaž zatim izreže u puzle koje sudionici spajaju tako da svatko od njih sudjeluje i doživljavaju ljepotu zajedništva.
Na putovanjima dožive i opasnosti, ponekad se dogodi da se i vozači čamca izgube pa im treba i više sati za povratak kući. Ponekad u plovidbi naiđu na aligatore, a ima i raznih kukaca, npr. neki plosnati kukci od kojih se oporavljaju nekoliko dana. Srećom, nema ih svugdje. Unatoč teškim uvjetima i životu kakav mi možemo teško zamisliti, s. Beatrica je ostala hrabra i čvrsta, poletna i šaljiva. Bogato iskustvo misionarskoga života koje se najprije temelji na životu s Bogom, na snazi vjere i sakramenata puno znači ljudima te često pozivaju sestre da ih posjete. A domaći vjernici i djeca u mjestu Urucurituba, gdje žive sestre, rado se okupljaju kod sestarske kuće.
Svaka pomoć je dobro došla, također stiže pomoć preko Misijske centrale iz Hrvatske, a s. Beatrica se i dalje preporučila u molitve i žrtve sestara, jer je u Brazilu sestara sve manje, a za Amazoniju je potrebna posebna čvrstoća i zdravlje. Ako se netko razboli potrebno je ići daleko do najbližega grada, a to je rizično.
Susret se produžio jer je lijepo doživjeti opipljivo iskustvo Boga koji djeluje i u najudaljenijim i siromašnim područjima i kojemu je svaka osoba dragocjena. Potaknute dirljivim svjedočanstvom sestre su se razišle potaknute na molitvu za misionare i misije. s. Nada Martinković