ĐAKOVO (TU) – U kapeli Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, u utorak, 2. lipnja 2026. godine, upriličeno je svečano misno slavlje zahvalnice povodom završetka akademske godine. Misu je predvodio je vlč. Davor Vuković, u koncelebraciji s profesorima Fakulteta i poglavarima Bogoslovnoga sjemeništa.
U homiliji utemeljenoj na evanđeoskim riječima „Carevo podajte caru, a Božje Bogu“, profesor Vuković je istaknuo kako Isus jasno potvrđuje autonomiju zemaljskih stvarnosti, ali i naglašava da njegovo poslanje nadilazi granice ovoga svijeta. Isusovo Kraljevstvo nije politički projekt niti zemaljsko uređenje, već ono teži osvajanju ljudskih srdaca i duša za vječni život. To je Kraljevstvo već započelo na zemlji kroz krštene vjernike, a kršćani su, prema Drugoj Petrovoj poslanici, pozvani na aktivno iščekivanje njegova punog ostvarenja kroz rast u vjeri, miru, strpljivosti i djelima ljubavi.
Središnja tema propovijedi bila je važnost kršćanske zahvalnosti, koja svoj vrhunac pronalazi u samoj euharistiji kao izvoru cjelokupnog crkvenog života. Naglašeno je kako su molitve hvale i slavljenja najdublji oblik komunikacije s Bogom jer On ionako zna ljudske potrebe i prije nego što mu se obratimo s prošnjama. Povlačeći paralelu s carevom slikom na novcu, istaknuto je da je čovjek stvoren na sliku Božju te stoga cijeloga sebe treba darovati Bogu. Zahvalnost je opisana kao iznimno blagotvorna za samog čovjeka jer iskrena zahvalnost rađa istinskom srećom i radošću, čak i kada životne okolnosti nisu savršene. Zahvalan čovjek prepoznaje dobro u sebi i drugima te je svjestan da su svi njegovi talenti i materijalna dobra zapravo darovi primljeni iz Božje ruke.
Propovjednik je uputio i izravno upozorenje akademskoj zajednici, ukazujući na tri opasnosti koje vrebaju u svakodnevnom duhovnom životu. Prva je opasnost podrazumijevanje darova, pri čemu ljudi vrijednost onoga što imaju uglavnom shvate tek kada to izgube. Druga se očituje u umišljenosti da su postignuća isključivo plod vlastitog truda i zasluga, zbog čega se nerijetko očekuje zahvalnost od drugih. Treća, posebno izražena opasnost, jest prepuštanje negativizmu i „crnilu“, kada se zbog životnih nedaća prestane primjećivati dobro na fakultetu, u Crkvi ili u vlastitom životu. Nasuprot tome, pozvao je na ponovno obnavljanje „umijeća zahvaljivanja“ i prepoznavanja lijepoga, što ne znači gledanje svijeta kroz ružičaste naočale, već duboko kršćansko povjerenje u dobroga Boga.
Kao uzor takvoga stava istaknut je sveti Franjo Asiški, u povodu 800. obljetnice njegove glasovite Pjesme stvorova. Iako je pjesmu napisao teško bolestan i gotovo potpuno slijep, sveti je Franjo uspio opjevati i zahvaliti za brata Sunce, sestru Vodu, majku Zemlju, pa čak i za samu smrt, pretvarajući tako vlastitu patnju u stil života ispunjen hvalom Bogu. Na kraju misnog slavlja, okupljeni su pozvani da upute veliko „hvala“ za proteklu akademsku godinu, darovani život, vrijeme i susrete s ljudima koji nas okružuju, uz molitvu da sve studente i profesore u predstojećem razdoblju prati obilje Božje milosti. Ivan Vuković