
ĐAKOVO (TU) – Misno slavlje povodom Dana državnosti u đakovačkoj katredrali u subotu, 30. svibnja 2026. predvodio je katedralni župnik Alojz Kovaček u koncelebraciji s umirovljenim svećenikom Andrijom Križanovićem. Posluživao je đakon Gutenberg Hounye
Na početku misnoga slavlja župnik je svima čestitao Dan državnosti te ukazao da mnogi izražavaju svoje nezadovoljstvo državom u kojoj žive pa nastavio: „U demokratskim društvima, država – to smo mi, narod, a i Crkva Božja pripada tom narodu. Kakvi smo mi, takva nam je država. Želimo biti bolji i danas moliti za domovinu i na osobit način za sve poginule. Kroz prizmu njihove žrtve, njihova života i njihove smrti želimo promatrati i svoje djelovanje i zauzetost za opće dobro.“

Homiliju je župnik Kovaček započeo o svrtom na naviješteno evanđelje o slugama kojima je gospodar povjerio talete na upravljanje te lijenome sluzi oduzeo jedan talenat i povjerio ga onome koji ih je stekao najviše. Zapitao se nije li Bog nepravedan tako dijeleći i oduzimajući povjerene talente, a onda je pojasno da je svatko od njih primio talnata prema svojim sposobnostima. „Svi smo mi međusobno različiti. Imamo različite sposobnosti, različite službe su nam povjerene, različiti darovi koje trebamo staviti u službu zajendice. Od onih koji su primili više više će se i tražiti. Svatko treba odgovarati za svoje darove i milosti. Za ono što mi je povjereno trebam stati pred Boga ne pred druge ljude. Pozvan sam s onim što imam raditi umnažati dijeliti s drugima, obogaćivati druge ljude te dopustiti da me drugi obogate.“
Zatim je sve još iliustirao pričom o tri bokala od jedne litre, dvije i pet litara. Svaki ima svoj kapacitet i svoju svrhu. Tako su i ljudi različiti i ne bi se smjeli uspoređivati jedni s drugima jer što to znači u odnosu na Boga koji nas je stvorio i obadrio nas različitim talentima, službom i sl. Bog je onaj koji nas poziva da svoje talente i sposobnosti stavimo na raspolaganje drugima, u službu zajendici kojoj pripadamo, u ovom vremenu, u ovom gradu, tumačio je župnik.
„Po ljubavi, darovima i milostima koje od Boga primamo pozvani smo ovaj svijet učiniti plemenitijim, Bogu biti zahvalni, a onda živjeti u zajedništvu, ljubavi i miru i zahvalnosti prema onima koji su svoj život dali iz ljubavi prema domovini, državi u kojoj danas živimo. Nikada ih ne smijemo zaboraviti.“ Pozivnom na molitvu za Domovinu i sve žrtve Domovinskoga rata župnik je zaključio homiliju.
