Članovi Škapularske bratovštine razmatrali o marijanskoj pobožnosti sv. Male Terezije

BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Godišnja duhovna obnova za članove Karmelske-škapularske bratovštine održana je u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj u subotu, 2. svibnja 2026. a obuhvatila je dva razmatranja, misno slavlje, osobnu molitvu u šutnji te molitveni program sa sestrama karmelićankama. Ujedno je to bila i priprema za dolazak relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja u Karmel sv. Josipa 23. i 24. svibnja.

„…je li Majka Božja isto zadovoljna sa mnom?“

Program je započeo obnovom obećanja koje su članovi Karmelske-škapularske bratovštine dali kada su primali Škapular, a nastavio se razmatranjem o. Srećka Rimca, OCD, na temu „Zašto te ljubim o Marijo? – sveta Mala Terezija i Blažena Djevica Marija“. Tijekom razmatranja o. Srećko je istaknuo kako je već od ranog djetinjstva Mala Terezija pokazivala iznimnu duhovnu osjetljivost, pitajući: „Je li Bog sa mnom zadovoljan? …je li Majka Božja isto zadovoljna sa mnom?“ Njezina pobožnost prema Mariji rasla je kroz djetinjstvo i mladost, te uključivala osobnu posvetu i duboko povjerenje, a poseban trenutak u njezinu životu jest iskustvo ozdravljenja, kada opisuje susret s Marijom riječima: „Ono što mi je prodrlo do dna duše bio očaravajući osmijeh Blažene Djevice.“ O. Rimac pojasnio je kako se to iskustvo dogodilo pred kipom Blažene Djevice Marije, koji se od tada časti pod nazivom „Gospa od osmijeha“, a koji je u obitelji Martin imao posebno značenje te se sada nalazi na grobu Male Terezije. U njezinu nauku naglašena je blizina Marije, koja „nije nedostižna, nego bliska čovjeku“, a osobito njezina majčinska uloga: „Marija je više majka nego kraljica.“ Središnja misao Terezijine duhovnosti sažeta je riječima: „Ljubav znači dati sve i dati samoga sebe“, zaključio je o. Rimac.

Vrijednost jednostavnih gesta u zahtjevnim odnosima

Započinjući misno slavlje o blagdanu sv. Atanazija, o. Srećko je u homiliji, polazeći od nauka svete Male Terezije, istaknuo da se svetost ostvaruje kroz male, svakodnevne čine ljubavi i odricanja te je pojasnio da Terezijin put uključuje „male žrtve“ poput: slamanja vlastite volje, suzdržavanja od oštrih odgovora, skrivenih djela uslužnosti i svjesnog njegovanja ljubaznosti. Posebno je naglašena vrijednost jednostavnih gesta, poput osmijeha i strpljivosti prema drugima, čak i u zahtjevnim odnosima – kao način življenja evanđeoske ljubavi. Propovjednik je naglasio da tama u životu ne znači Božju odsutnost, nego poziv na dublje povjerenje te je pojasnio da Terezijina misao: „Ne mogu vidjeti, ali mogu ljubiti“ – sažima bit kršćanske zrelosti.

Raditi male stvari bez priznanja

U drugom nagovoru „Marijine kreposti koje je sv. Mala Terezija željela nasljedovati“ o. Srećko govorio je o Marijinoj poniznosti i življenoj vjeri te načinu kako ih je ova crkvena naučiteljca nasljedovala, a zatim je dao konkretne primjere kako te kreposti nasljedovati u svakodnevnom životu. „Poniznost nije misliti bezvrijedan sam, nego: ovdje sam slab i trebam Boga“, naglasio je i naznačio kako poniznost uključuje odricanje od potrebe da uvijek budemo u pravu ili u središtu pažnje. „Raditi male stvari bez priznanja – to je tipično za malu Tereziju“, poručio je te to preporučio i članovima Škapularske bratovštine. Dio nagovora bio je posvećen razlici između poniznosti i negativne slike o sebi te je istaknuto da poniznost donosi unutarnji mir, dok nisko samopoštovanje vodi u nesigurnost i tjeskobu. Naglasio je da se duhovni život ostvaruje kroz konkretne situacije u obitelji – strpljenjem, slušanjem i malim gestama pažnje; na poslu – kroz savjesnost i odgovornost, čak i kad nitko ne vidi; te u društvu – kroz blagost, nenametljivost i suzdržanost u prosuđivanju.