DONJI MIHOLJAC (TU) – Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije organizirao je 5. listopada 2026., Regionalni seminar za karitativne djelatnike i članove Odbora ŽPV za caritas Donjomiholjačkog i Valpovačkog dekanata u donjomiholjačkom župnom pastoralnom centru „Ivan Vajda“. Seminaru su se odazvali djelatnici i animatori župa Donji Miholjac, Marijanci i Podravski Podgajci a prisutni su bili i preč. Zlatko Hnatešin, donjomiholjački dekan i župnik župe u Viljevu, vlč. Josip Antolović, donjomiholjački župnik i vlč. Herman Kodjo, donjomiholjački župni vikar.
Na početku seminara prisutne je pozdravio Mišo Lukačević, pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a kratku meditaciju izrekao je preč. Antolović koji je i pripremio izlaganje na temu Kršćansko opredjeljenje za siromašne u svjetlu apostolske pobudnice „Dilexi te“ Lava XIV.
Vlč. Antolović je naglasio da je ovu pobudnicu započeo papa Franjo, a dovršio sadašnji papa Lav XIV. Rekao je da su naslovne riječi pobudnice preuzete iz Knjige Otkrivenja u kojoj Isus hrabri malenu zajednicu u Filipima koja je izložena nasilju i preziru. On joj govori da ljubi tu zajednicu i da ju podupire. Prema tome središnja poruka dokumenta je da je Isus uvijek na strani malih i slabih, siromašnih i izrabljivanih ljudi. Riječ o gorućim socijalnim problemima.
Pozvani smo poistovjetiti se s Božjim Srcem koje je osjetljivo za potrebe svoje djece, posebno onih najpotrebitijih. Crkva je od svojih početaka vodila brigu o siromašnima. O tome svjedoče Djela apostolska. U posebno teškom razdoblju Crkve u Rimu kada su se carske institucije rušile pod naletom barbara, papa Grgur Veliki opominjao je svoje vjernike da pomažu siromašne. On se suprotstavio predrasudama da su siromasi sami odgovorni za vlastitu bijedu. Kršćanska tradicija potvrđuje da su upravo siromasi ti koji nas evangeliziraju i ta spoznaja postaje prekretnica u našim osobnim životima – u tišini svoga stanja oni nas suočavaju s našom vlastitom slabošću. Papa Grgur Veliki opominje neka se nitko ne osjeća sigurnim govoreći da ne otimam tuđe nego pravilno koristim dobra koja su mi dana. Bogataš je u prispodobi o siromašnom Lazaru završio u paklu jer se uzoholio zbog darova koje je primio i nije imao nimalo samilosti ni suosjećanja. Iz naše vjere u Krista koji je postao siromašan i koji je uvijek bio blizak siromašnima i isključenima proizlazi briga za cjelovit razvoj najzanemarenijih članova društva, tumačio je vlč. Antolović.
Nakon njegovog izlaganja pomoćnik ravnatelja Lukačević pozvao je nazočne na čitanje apostolske pobudnice „Dilexi te“ te pojasnio da siromaštvo danas ima različite oblike – nije to samo hrana i odjeća nego i duhovna skrb, samoća, pa je potrebno otvoriti oči i prepoznati one koji su u potrebi i prepoznati ono što oni nama zapravo nose. „Dakle nije uvijek da smo mi oni koji dajemo jer i mi smo potrebiti, mi od njih nešto primimo. To najbolje znate vi koji ste u direktnom kontaktu s potrebitima. Caritas u Crkvi nije nekakav dodatak, nego Caritas prožima sve i svi smo pozvani činiti dobra djela. Ljubav prema bližnjemu nije dodatak našoj vjeri nego srž naše vjere,“ rekao je Lukačević.
Uslijedio je rad po skupinama i na kraju iznošenje zaključaka i plenum. Sonja Devčić