ĐAKOVO (TU) – Svečano večernje misno slavlje svetkovine Tijela i Krvi Kristove u đakovačkoj katedrali, u četvrtak, 4. lipnja 2026. predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Koncelebrirali su katedralni župnik i župni vikar vlč. Alojz Kovaček i vlč. Mihael Macanić; poglavari Bogoslovnog sjemeništa preč. Stjepan Radić, vlč. Davor Senjan i vlč. Stjepan Matezović, dekan KBF-a mons. Ivica Pažin i administrator vlč. Vjesnika Stjepan Maroslavac. Posluživali su đakoni Gutenberg Hounye i Karlo Strišković te đakovački bogoslovi, a ceremonijar obreda bio je vlč. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan je ukazao na riječ „otajstvo“ koja više upućuje na želju da nam se nešto objavi, na istinu da je u nekoj stvarnosti nešto doista sadržano te je u tom smislu pojasnio: „U euharistijskim prilikama, kruhu i vinu, tim malim prirodnim materijalnim znakovima doista je naš Krist Gospodin, onaj koji je za nas podnio muku i smrt na križu i slavno uskrsnuo i s nama je po snazi Duha Svetoga i nastavlja djelovati među nama. Evo to želimo prepoznavati i razmatrati osobito u današnjoj svetkovini.“
Biskup Ivan je homiliju započeo tvrdnjom da čvrsto vjerujemo u sakramentalnu snagu spomen-čina, slavlja svete Euharistije u kojoj obnavljamo i posadašnjujemo Kristovu otkupiteljsku žrtvu u njegovoj ljubavi i smrti na križu te u njegovu slavnom uskrsnuću. Spomenuo se i riječi koje svećenik izgovara u misi te je rekao: „Ta je istina na današnju svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove stavljena pred nas, da pozornije i snažnije zaronimo u dubinu njezina sadržaja te se učvrstimo na životnom putu vjere, da u nama ojača iskrena pobožnost i naša spremnost naviještati i nasljedovati svoga Učitelja i Gospodina.“
Podsjetio je biskup Ivan ne nedavni pohod relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja đakovačkoj katedrali te njihovo štovanje s vjerom znajući da svako smrtno tijelo iščekuje Duha Životvorca te je rekao: „Upravo ta vjera i nada zadivljujuće sjaje u svjedočanstvu sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja. Osjećamo kako i nas njihov primjer usmjerava, ujedno i opominje, da se obratimo i zagrijemo srca te ne posustanemo u svojim životima otkrivati Božja djela i njegovu blizinu.“
Tumačeći naviješteno evanđelje biskup Ivan je rekao da nas Isus snažnije usmjeruje prema svome Tijelu koje će biti predano i žrtvovano za otkupljenje te je nastavio: „To je istinski ‘izvor života’ – tko blaguje euharistijskoga Krista, s njim istinski živi, s njim je već sada, živi s čvrstom nadom u uskrsnuće, koje naviješta puninu života u kojoj proslavljeni Krist prebiva.“
Uputio je i na riječi pape Franje o euharistiji: krijepeći se Tijelom i Krvlju Kristovom, postajemo njemu slični, da njegovu ljubav primamo u sebe, ne kako bismo je sebično zadržali za sebe, nego kako bismo je dijelili s drugima. To je euharistijska logika. U njoj doista promatramo Isusa. To je prisutnost koja poput vatre u nama sagorijeva razorne stavove egoizma.
Biskup Ivan je zatim govorio o sv. Maloj Tereziji koja je u svom životu lijepo znala oblikovati i živjeti tu „euharistijsku logiku“ u iskustvima pobožnosti, molitve i klanjanja; u slavlju Euharistije i pričesti, kao i u nadahnuću za svoj život i nasljedovanje Isusove ljubavi.
Homiliju je biskup Ivan zaključio riječima: „ohrabreni i ovim mislima, prinesimo večeras i blagujmo Krista! Primimo ga i hrabro ponesimo u život, na sve staze kamo nas vode koraci našeg života. Sjetimo se da on i nama danas povjerava blago svoje ljubavi. Naš tijelovski ophod tek će znakovito naznačiti ono što je naš poziv: ne prestati radovati se i zahvaljivati što je Bog u Isusu postao nama sličan, što nam je srce najispunjenije kad osjetimo da je s nama, da njegova ljubav nema granica. I kad to iskustvo – blaga i ponizna srca, poput Njegova – pretočimo u iskreno osobno svjedočanstvo te primijetimo: da Isus koga blagujemo doista može nahraniti, obnoviti i preobraziti srca, da njegov „evanđeoski kvasac“ zahvaća i prožima sva naša zajedništva, da se po djelima ljubavi Kristovih vjernika taj kvasac umnaža i širi, da pobjeđuje tamu svake mržnje i neprijateljstava te u svima obnavlja radosnu nadu spasenja i uskrsnuća.“
Nakon misnog slavlja formirana je procesija s križem na čelu u kojoj je Presveti Oltarski Sakrament nošen iz katedrale Trgom Josipa Jurja Strossmayera zaustavljajući se prvo kod sjenice Bogoslovnog sjemeništa, zatim kod sjenice Milosrdnih sestara sv. Križa, i kod treće sjenice koju je priredila Župa Svih svetih. Kod svake je sjenice naviještena riječ Božja te su izrečene molitve i blagoslov s Presvetim.
Na misnom slavlju su sudjelovali ovogodišnji prvopričesnici u svojim bijelim haljinama, bogoslovi, Milosrdne sestre sv. Križa, župljani katedralne Župe Svih svetih i brojni drugi građani Đakova. Katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić predvodio je liturgijsko pjevanje svetkovine Tijelova i tijelovske procesije. Tiskovni ured
