ALJMAŠ (TU) – Tradicionalno hodočašće svećenika, vjernika i obitelji u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu održano je u nedjelju, 31. svibnja 2026. godine, na svetkovinu Presvetoga Trojstva i blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije. Tom hodočašću priključila se i Župa sv. Ćirila i Metoda s jednim autobusom župljana. Hodočašće je predvodio župnik i dekan Osječkog istočnog dekanata preč. Ante Šiško, a brojni hodočasnici okupili su se u Aljmaškom svetištu kako bi u molitvi i zajedništvu preporučili Gospi svoje nakane, zahvalili za primljene milosti i osnažili svoju vjeru.
Hodočašće u Aljmaš nije bilo samo putovanje prema svetištu, nego i prilika za zajedništvo, susret i duhovnu obnovu. Okupljeni pod majčinskim plaštem Gospe od Utočišta, vjernici su ponovno posvjedočili životnost vjere i snagu zajedničke molitve.
Posebnost Aljmaša očituje se i u djelovanju zajednice Cenacolo. Naime, 2019. godine u Aljmašu je otvorena najmlađa bratovština te zajednice u Hrvatskoj. Ova kuća nije samo mjesto u kojem mladi koji su se suočavali s problemima ovisnosti grade novi životni put, nego i prostor susreta i svjedočanstva, gdje hodočasnici mogu upoznati duhovnost, zajedništvo i životni put članova zajednice Cenacolo. Okupljene vjernike pozdravio je duhovnik zajednice vlč. Ivan Jurić, koji je zajedno s trojicom mladića, članova zajednice, podijelio svjedočanstva o životnim putovima, izazovima s kojima su se susretali te iskustvu pronalaska novoga smisla, zajedništva i vjere. Njihova svjedočanstva dirnula su okupljene te posvjedočila snagu nade, ustrajnosti i Božje prisutnosti u životnim kušnjama.
Nakon susreta sa zajednicom Cenacolo hodočasnici su nastavili svoj put prema svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, gdje je započelo misno slavlje koje je predvodio preč. Šiško . Na početku mise vlč. Tomislav Ćurić, župnik i upravitelj Svetišta u Aljmašu, srdačno je pozdravio hodočasnike te zahvalio svima na dolasku i zajedništvu.
U svojoj propovijedi preč. Šiško započeo je pitanjem okupljenim vjernicima što su prvo učinili kada su se toga jutra probudili, na što je uslijedio odgovor da su učinili znak križa, odnosno znamen križa na čelu, grudima i ramenima. Time je naglasio važnost svakodnevnoga života prožetoga molitvom i sviješću o Božjoj prisutnosti.
Podsjetio je i kako je znak križa znak Presvetoga Trojstva i znak raspete ljubavi, velika otajstvena stvarnost vjere u kojoj se očituje Božji dar čovjeku: Očeva ljubav, Sinova milost i zajedništvo Duha Svetoga. Osvrćući se na riječi svetoga Pavla, istaknuo je njihovu ljepotu i snagu, te dodao kako su vjernici okupljeni u Aljmašu došli obnoviti svoju ljubav prema Gospodinu po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Majke svih vjernika, koju štuju kao Gospu od Utočišta. Govoreći o radosti kao temelju odnosa s Bogom, podsjetio je na susret Blažene Djevice Marije i Elizabete, u kojem je radost susreta bila toliko snažna da je i dijete u Elizabetinoj utrobi zaigralo od radosti. Naglasio je kako je kršćanska vjera prije svega vjera radosti te da samo ime evanđelje znači radosna vijest.
Osvrćući se na Evanđelje naglasio je središnju poruku: „Bog je tako ljubio svijet“. Istaknuo je kako je Bog ljubav te da se upravo ta ljubav očituje u daru Sina za spasenje svijeta.
Govoreći o Presvetom Trojstvu, istaknuo je kako nitko ne stavlja sebe u središte, nego je svaka božanska osoba u ljubavi usmjerena prema drugoj. Podsjetio je na važnost prihvaćanja različitosti, oslobađanja od straha i međusobnog zajedništva, naglasivši kako je svaki čovjek veliki dar. Na kraju je poručio vjernicima da svakodnevno njeguju „higijenu duše”, započinju dan razgovorom s Bogom te odvoje barem nekoliko minuta za molitvu i zahvalnost.
Zaključujući propovijed istaknuo je kako je misa od početka do kraja trojstveni čin, u kojem po euharistijskom slavlju ulazimo u otajstvo Boga koji je ljubav. Podsjetio je okupljene kako Bog svakoga čovjeka ljubi i poziva u svoj zagrljaj, zaključivši pitanjem: „Jeste li spremni izložiti se Božjem zagrljaju?”
Nakon misnoga slavlja vjernici su se zajedno s upraviteljem Svetišta vlč. Ćurićem uputili prema kapelici Gospe pod lipom, nastavljajući hodočašće u molitvi, pjesmi i zajedništvu. U ozračju zahvalnosti i mira svoje su molitve, zahvale i nakane ponovno povjerili nebeskoj Majci, završavajući ovaj hodočasnički dan osnaženi vjerom, zajedništvom i novom duhovnom snagom. Tekst i fotografije: Valentina Majdenić
