ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 16. svibnja 2026. godine, nakon duhovnih vježbi koje su vodili o. Mirko Nikolić, SJ i o. Petar Klarić SJ, dvije sestre: Iva Marija Prlić i Rebeka Umiljanović položile su svoje Prve zavjete u ruke provincijalne poglavarice s. Marije Brizar i u nazočnosti sestara i rodbine.
Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. U koncelebraciji, uz voditelje duhovnih vježbi, bilo je nekoliko svećenika, a među njima rođaci sestara vlč. Florijan Kvetek, župnik Župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima i fra Hrvoje Miletić, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Kočerinu, BiH. O. Petar prije samoga slavlja, predstavio je zavjetovanice i pozdravio sve prisutne. Zavjetovanice su prije homilije izrazile svoju spremnost potpuno se predati Bogu po redovničkim zavjetima.
Biskup Ivan se u homiliji između ostaloga obratio i sestrama Ivi i Rebeki: „Tako nam je velik znak, drage naše sestre zavjetovanice, vaš današnji korak kad želite preuzeti na sebe i odazvati se Kristovu pozivu da prihvatite njegovo breme i njegov jaram, kao znak u današnjem svijetu, posvećujući se evanđeoskim zavjetima i stavljate ponovno Krista, zajedništvo s njim i njegov primjer u središte i navješćujete Božja divna djela koja nam rasvjetljuju nadu punine života, potpune radosti jer je vaše posvećenje Propter Regnum caelorum (Radi nebeskoga kraljevstva).“
A zatim je nastavio: “Drugi vatikanski koncil podsjetio je ovo naše vrijeme da se Crkva neće dovršiti osim u nebeskoj slavi. Jedino je to punina. Nikakav ovozemaljski put. Kada s ljudskim rodom i sav svemir u Kristu, veli nam koncilski dokument, postigne svoju konačnu savršenost. Ali se ta zadaća navještaja povjerava nama u zajednici Crkve, na osobit način redovnicima i redovnicama, osobama čije su noge čvrsto na zemlji, kako je na ovogodišnju Svijećnicu istaknuo naš novi papa Lav: „noge čvrsto na zemlji, ali čija su srca stalno usmjerena prema vječnim dobrima“. Drage naše sestre zavjetovanice, znakovit je vaš današnji korak. On dolazi u trenutku koji proživljavamo kad valja oživjeti čovječnost ondje gdje se ona ohladila. Kad je potrebno dati glas onima koji trpe i pretvoriti ravnodušnost u solidarnost. Neka to bude vodilja vašega redovničkoga posvećenja. Neka to daje svježinu i dinamičnost vašem životu uvijek u svjetlu vjere i evanđelja ali uvijek u krilu Crkve i na vlastiti način redovničkoga posvećenja. U što se treba zagledati, sasvim iskreno pa i s osjećajem da najprije prepoznate Krista, svoga zaručnika, da razmatrate, osjećate, i uvijek živite njegovu bliskost. Potom u primjere svetih, od majke Marije, svetih zaštitnika, sv. Oca Franje, u čijoj jubilarnoj godini polažete svoje prve zavjete, svetih i blaženih zaštitnika svoje Družbe, jer je to neiscrpna duhovna riznica. Ali nam u naš odaziv uvijek dinamiku unosi i svakodnevni život, kad smo pozvani prepoznati osmijeh na koji ja trebam odgovoriti da ne ostanem ravnodušan, odgovoriti na riječ, uspostaviti dijalog na koji ja trebam uzvratiti, neki prijedlog koji ja trebam prihvatiti, ponekad i uvredu koju sam trebam oprostiti, uočiti potrebu neke sestre, nekoga brata i uvijek se truditi, svakoga dana sa sebe skidati teški oklop sebičnosti, jer nas na to upućuje bezgranična, milosrdna Božja ljubav koja nam je zasjala u Isusu Kristu. To nam je tako divno posvjedočila Djevica Marija i sv. Franjo svojom pohvalom i zahvalnošću Bogu a najviše svojim životom.“
Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa, Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi prisutni uputili su se prema Dvorani Florentini gdje se nastavilo slavlje.
Cijela Crkva, a napose Družba Milosrdnih sestara sv. Križa, obogaćena je zavjetovanjem dviju sestara. Sestre zahvaljuju Bogu na tom daru! s. Nada Martinković
