OSIJEK (TU) – U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, u četvrtak, 22. listopada 2026., u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku održan je znanstveni skup „Josip Astaloš – život, djelo i povijesni kontekst“.
Crkva u sjeni ustaškog režima
Prva dva bloka izlaganja održana su pod moderatorstvom prof. dr. sc. Damira Hasenaya. Predavanje Crkva u sjeni ustaškog režima održao je prof. dr. sc. Mario Kevo s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta. U izlaganju govorio je o položaju i djelovanju Katoličke Crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te o odnosu nadbiskupa Alojzija Stepinca prema ustaškom režimu. Prof. Kevo istaknuo je da je nadbiskup u početku pozdravio uspostavu države, ali da je poslije kritizirao postupke ustaškog režima, posebno rasnu i nacionalnu diskriminaciju te prisilne vjerske prijelaze. Odnos Katoličke Crkve prema NDH bio je složen jer nisu svi crkveni predstavnici imali jednak stav prema režimu. Zbog toga se uloga Crkve u tom razdoblju ne može jednostavno prikazati kao potpuna potpora režimu niti kao potpuno protivljenje režimu.
Uzroci, zakonske odredbe i broj „prijelaznika“ iz Srpske pravoslavne Crkve u Katoličku Crkvu u biskupiji Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj za vrijeme NDH
Drugo izlaganje održao je izv. prof. dr. sc. Grgo Grbešić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U izlaganju naslovljenom Vrijeme NDH: uzroci, zakonske odredbe i broj ‘prijelaznika’ iz Srpske Pravoslavne Crkve u Katoličku Crkvu u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji prikazao je prijelaze pravoslavnih vjernika na katoličanstvo tijekom NDH, posebno na području Đakovačke biskupije. Državna vlast poticala je prijelaze, a neki su se ljudi na njih odlučivali zbog političkog pritiska i straha za vlastiti život. Katolička Crkva nastojala je urediti postupak prijelaza prema svojim propisima, dok se nadbiskup Stepinac protivio državnom miješanju u crkvena pitanja. Točan broj prijelaznika teško je utvrditi jer se podaci u dokumentima razlikuju, a dio dokumentacije nije sačuvan. Zaključio je da su prijelaze obilježili politički pritisci i administrativne poteškoće te da zbog nepotpunosti povijesnih izvora nije moguće utvrditi njihov točan broj.
Tipologija odnosa katoličkoga klera prema ustaškom režimu
Nakon prve stanke izv. prof. dr. sc. Domagoj Tomas s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku predstavio je temu odnosa Katoličke Crkve prema ustaškom režimu u vrijeme NDH. U uvodu je objasnio kontekst – uspostavom NDH 1941. godine na dijelu teritorija bivše Kraljevine Jugoslavije nastale su nove društveno-političke okolnosti. Režim je, uz podršku Sila Osovine, počeo provoditi ustašku ideologiju, rasne zakone i masovne progone i likvidacije Srba, Židova i Roma.
Glavni dio predavanja bio je posvećen tipologiji tog odnosa u šest kategorija s obzirom na odnos katoličkog svećenstva prema ustaškom režimu, pri čemu su izneseni primjeri. Zaključno je istaknuo da nije postojao jedinstven stav Katoličke Crkve, nego da su odnosi bili složeni i raznoliki, ovisno o pojedincima, položaju u crkvenoj hijerarhiji i lokalnim okolnostima. Cilj je njegova istraživanja bio oblikovati nijansiranu tipologiju tih odnosa.
Sudski proces protiv Josipa Astaloša u kontekstu crkvenodržavnih odnosa tijekom neposrednog poraća
U izlaganju o sudskom procesu protiv Josipa Astaloša izv. prof. dr. sc. Slađana Josipović Batorek s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku analizirala je odnos državnih vlasti i Katoličke Crkve u neposrednom poraću. Profesorica je istaknula da je jugoslavensko zakonodavstvo bilo podređeno državnoj politici, nauštrb pravne sigurnosti, uz kršenje ljudskih prava, nepoštivanje neovisnosti sudstva i iznuđivanje priznanja. Crkva je tretirana kao ideološki protivnik, a procesi protiv svećenika, optuženih za suradnju s ustaškim režimom, imali su propagandnu funkciju diskreditacije Crkve. Na području Đakovačke i Srijemske biskupije u prve dvije godine izrečeno je deset smrtnih presuda, a pet ih je izvršeno. Slučaj Josipa Astaloša, župnika u Dalju i osječkom Donjem gradu, bio je jedan od prvih takvih procesa i imao je ogledni karakter. Presuda mu je, prema navodima, određena u partijskim strukturama prije istrage, a Vojni sud u Osijeku osudio ga je na smrt vješanjem u kolovozu 1945., što je vlast deklarirala kao mjeru za “popravljanje političke situacije”.
Djelatnost suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okruge Osijek i Virovitica
Treći i četvrti blok izlaganja moderirala je prof. dr. sc. Vesna Bjedov. U petom izlaganju prof. dr. sc. Miro Gardaš s Pravnog fakulteta u Osijeku govorio je o djelovanju Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, s posebnim osvrtom na područje Osijeka i Virovitice. Zakonsku osnovu njegova djelovanja činila je Odluka o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, donesena 24. travnja 1945., prema kojoj se suradnja s okupatorom smatrala povredom nacionalne časti.
Predavač je objasnio da je sud mogao izricati kazne poput prisilnog rada, izgona, novčane kazne i prisilnog oduzimanja imovine. Na kraju je iznio zaključak da je sud, osim kažnjavanja suradnje s okupatorom, mogao služiti i kao sredstvo oduzimanja imovine te obračuna s politički nepoželjnim osobama.
Povijesno-pravna reevaluacija sudskog postupka protiv Josipa Astaloša
Šesto izlaganje pod naslovom Povijesno-pravna reevaluacija sudskog postupka protiv Josipa Astaloša održala je izv. prof. dr. sc. Jelena Kasap (Pravni fakultet u Osijeku), a rad je nastao u suradnji s izv. prof. dr. sc. Višnjom Lachner (Pravni fakultet u Osijeku). U svojem izlaganju profesorica Kasap bavila se sudskim postupkom protiv svećenika Astaloša, kojega su komunističke vlasti optužile i osudile nakon Drugoga svjetskog rata. Profesorica Kasap analizirala je postupak u političkom i pravnom kontekstu Jugoslavije s naglaskom na političke i ideološke interese koji su utjecali na sudsku praksu. Na temelju arhivskih izvora i sudske dokumentacije propitivala je jesu li tadašnji sudski postupci bili u skladu s načelima zakonitosti i pravednosti. Na kraju je iznesen zaključak da je potrebno kritički istraživati takve procese kako bi se bolje razumjeli politički pritisci i moguća zlouporaba pravosuđa u poratnom razdoblju.
Svećenička i župnička služba Josipa Astaloša
Izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izložio je temu Svećenička i župnička služba Josipa Astaloša. On je rođen 20. listopada 1897. u Osijeku. Ondje je završio osnovnu školu, dok je gimnaziju pohađao u Osijeku i Đakovu, a teologiju studirao u Đakovu. Za svećenika je zaređen 1. srpnja 1921. po rukama biskupa Antuna Akšamovića. Njegov svećenički put prikazan je kronološki. Kao kapelan i župni vikar djelovao je u Nijemcima i Gorjanima od srpnja 1921. do srpnja 1922., nakon čega je imenovan privremenim upraviteljem župe u Trnavi.
Od lipnja 1923. ponovno obavlja kapelansku službu u Semeljcima, Vinkovcima, Đakovu i Slavonskom Brodu, uz istovremeno privremeno upravljanje župama u Gundincima, Čemincu i Vrpolju. U rujnu 1928. imenovan je upraviteljem župe Podravski Podgajci, a 1. svibnja 1930. župnikom u Punitovcima, gdje ostaje do 15. svibnja 1937. Tada je premješten za župnika u Dalj, a 1. lipnja 1942. postaje župnik u Osijeku, u Župi Preslavnog Imena Marijina, upravljajući jedno vrijeme i župom Sarvaš. Profesor Šota posebno je istaknuo Astaloševu aktivnu uključenost u orlovska i križarska vjerska društva u svim mjestima njegova službovanja te imenovanje začasnim prisjednikom Duhovnog stola, koje mu je biskup Akšamović dodijelio 1944. godine. Nakon dolaska partizanskih postrojbi osuđen je na smrt te je 5. kolovoza 1945. javno obješen na igralištu u Dalju.
Ljudsko dostojanstvo u svjetlu mučeništva kao svjedočanstva istine – moralni aspekti
Doc. dr. sc. Ante Bekavac s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izložio je temu Ljudsko dostojanstvo u svjetlu mučeništva kao svjedočanstva istine – moralni aspekti. Polazeći od kršćanske antropologije i tvrdnje da je čovjek slika Božja (Post 1,26-27), istaknuo je apsolutno i nepovrjedivo dostojanstvo ljudske osobe, utemeljeno u njezinoj stvorenosti te darovima razuma i slobode. Poštivanje, zaštita i promicanje tog dostojanstva postavlja se kao bezuvjetna obveza. U središnjem dijelu povezao je dostojanstvo s mučeništvom kao svjedočanstvom istine utjelovljene u Kristu (usp. GS 22).
Mučeništvo je protumačio kao čin ljubavi i osobni odnos prema Kristu, koji je Istina, za kojega je mučenik spreman dati život. Zaključno je istaknuo da mučeništvo svjedoči o božanskom zakonu upisanom u savjest. Kao krepost jakosti, ono na paradoksalan način potvrđuje mogućnost očuvanja ljudskog dostojanstva usred trpljenja zla, kao i smisao utjelovljenja i vrijednost ljudske osobe.
Ela Štefančić / Jelena Živković