Misno slavlje u sklopu drugoga dana
godišnjega susreta predsjednika i ravnatelja Caritasa Hrvatske i Bosne i Hercegovine
OSIJEK (TU) – Sudionici redovitog godišnjeg susreta predsjednika i ravnatelja Caritasa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sudjelovali su u utorak, 10. studenoga 2026., na večernjem misnom slavlju u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Caritasa Bosne i Hercegovine Tomo Vukšić. U koncelebraciji je bio varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa Bože Radoš te ostali svećenici, među kojima i domaćin susreta, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, preč. dr. Drago Tukara, a posluživao je đakon Bože Serdarušić.
Susret je okupio predstavnike crkvenih karitativnih ustanova dviju zemalja, a na početku misnoga slavlja nadbiskup Vukšić pozdravio je okupljene te istaknuo kako je slavlje prigoda za zahvalnost Bogu za poziv na karitativno djelovanje, ali i za Njegovo milosrđe prema svim slabostima i propustima počinjenima tijekom služenja braći i sestrama.
Budući da Crkva toga dana slavi blagdan sv. Leona Velikoga, nadbiskup Vukšić govorio je o važnosti nasljedovanja svetaca, istaknuvši kako njihovi životi nisu samo spomen na prošlost, nego poticaj za kršćansko življenje u sadašnjosti i budućnosti. Govoreći o sv. Leonu Velikom, podsjetio je na njegovo djelovanje u vremenu velikih povijesnih nemira, ratova i progona te istaknuo: „U to doba sveti papa organizira humanitarne akcije. Nisu se tada, doduše, zvale imenom Caritasa, ali jesu bila djela dobrote prema braći i sestrama u potrebi. Organizira na razini cijele Europe humanitarno djelovanje. Osobno dijeli milostinju, osobno se brine za mnogo prognanika koji su završili na području Italije i naročito Rima pred najezdom onih sa sjeveroistoka. Poziva na solidarnost. Vrlo je aktivan u brizi za braću i sestre u potrebi“, istaknuo je.
Nastavljajući promišljanje o sv. Leonu, naglasio je kako njegova zauzetost nije bila samo praktično karitativno djelovanje, nego je počivala na dubokom teološkom razumijevanju kršćanske ljubavi: „On kršćansku djelatnost osmišljava u svojim govorima, od kojih je sačuvano do danas čak devedeset i šest. Na mnogo mjesta bavi se kršćanskom dobrotom, odnosno konkretnim djelima prema braći i sestrama u potrebi. On naučava da je nemoguće ispovijedati kršćansku vjeru, a da tu istu vjeru istovremeno ne prate djela dobrote. Nemoguće je biti kršćanin, a istovremeno ne učiniti, koliko je moguće i u skladu s okolnostima, imanjima i sposobnostima, djela dobrote prema braći i sestrama u potrebi“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
„Za njega je kršćanstvo po svojoj naravi ne samo religija dobrote, nego po svojoj naravi mora sličiti Kristovu načinu propovijedanja i svjedočenja. Sve drugo je hibrid. Sve drugo je ili obična filantropija ili obični ljudski humanizam. Postoji, kaže papa Leon na jednome mjestu, teološka obveza na dobra djela. Ne samo humanitarna obveza, ne samo potreba da se filantropski priskoči braći i sestrama u potrebi, nego teološka obveza jer smo kao kršćani dužni u vlastitom životu ostvariti ontološku istinu o sebi da smo slika i prilika Božja, a Bog je ljubav. Sličiti njemu i priličiti njemu znači ljubiti, znači vršiti djela“, istaknuo je i nastavio: „Stoga s pravom na jednome mjestu sveti Leon piše da onaj koji u gladnome hrani Krista svoj kapital investira u nebesa.“
Na kraju homilije nadbiskup Vukšić pozvao je: „Neka sve crkvene organizacije nasljeduju ove velike likove kao što je bio papa Leon i mnogo drugih svetačkih likova kako bi na ovome svijetu ruka Kristove dobrote, srce njegove ljubavi i njegovo uho koje ima smisla za vapaj ožalošćenih i njegovo oko koje vidi svaku ljudsku potrebu u nama našlo svoju ruku, svoje oko, svoje uho i svoje srce. Jer zapravo Krist nakon odlaska s ovoga svijeta nema drugoga načina vlastite prisutnosti i djelovanja, utjelovljene prisutnosti i utjelovljenoga djelovanja, osim po Crkvi i njezinim udovima, a mi to jesmo i želimo biti po Kristu Gospodinu našemu.“
Na završetku misnoga slavlja domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata Matej Glavica zahvalio je predvoditelju euharistije, varaždinskom biskupu, subraći svećenicima, redovnicama i vjernicima laicima koji u biskupijama dviju zemalja služe kako bi Caritas bio „doista živ i djelotvoran, vidljiv i prepoznatljiv kao živo djelovanje Crkve“. Izrazio je želju da dani susreta i promišljanja budu na blagoslov svima kojima su karitativni djelatnici pozvani služiti.
Prije misnoga slavlja sudionici susreta sudjelovali su na radionici „Fundraising vol. 2: Od prve donacije do dugoročne podrške. Razvoj donatora u poslovnom sektoru i među građanima“, održanoj na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Radionicu je vodila Mladenka Majerić, stručnjakinja za prikupljanje sredstava, strategiju i liderstvo. Poslijepodnevni program obuhvatio je odlazak u Osijek i razgledavanje grada. Susret će biti zaključen u srijedu, 11. studenoga prijepodnevnim programom u Kući susreta u Đakovu.
M. Kuveždanin
