OSIJEK (TU) – U pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku u srijedu, 23. rujna 2026. održano je predavanje na temu “Ljubav u dijalogu zaručnika i zaručnice u Pjesmi nad pjesmama”. Predavač je bio vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor biblijske teologije na KBF-u u Đakovu i voditelj Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije. Predavanje je bilo dio manifestacije pod nazivom Mjesec židovske kulture koje se u organizaciji Židovske općine Osijek održava već dugi niz godina. Budući da je tema ove godine ljubav, Židovska općina u Osijeku u suradnji s Uredom za biblijski pastoral i Institutom za novu evangelizaciju sv. Ivan Pavao II. u Osijeku odlučila se pozvati i vlč. Benakovića da kao bibličar progovori o toj temi. Razlog je jednostavan, Biblija je sredstvo kojim je moguće ostvarivati međureligijske susrete i zajedništvo.
Prije predavanja prisutnima se pozdravnim riječima obratio predsjednik Židovske općine Osijek Damir Lajoš, a potom i predavač vlč. Ivan Benaković koji je sve pozdravio u svojstvu predstojnika Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije i u ime ravnatelja Instituta za novu evangelizaciju sv. Ivan Pavao II. u Osijeku, vlč. dr. sc. Davora Vukovića. Istaknuo je veliko zadovoljstvo ostvarenom međureligijskom suradnjom koja obvezuje daljnje suradničke projekte.
Uslijedilo je zatim predavanje “Ljubav u dijalogu zaručnika i zaručnice u Pjesmi nad pjesmama”. Hebrejska biblija podijeljena je inače na tri dijela: Tora – Zakon, Nebiim – Proroci i Ketubim – Spisi što čini ono što židovski narod naziva Tanak. Pjesma nad pjesmama dio je trećeg dijela Tanaka, odnosno ubraja se u Spise (Ketubim) uz još četiri knjige (Knjiga o Ruti, Tužaljke, Propovjednik i Estera) koje čine zbir spisa pod zajedničkim imenom Megilot, a čitaju se na važne blagdane u židovskom narodu. Sama Pjesma nad pjesmama čita se svečano na blagdan Pesaha, odnosno Pashe.
Pjesma nad pjesmama donosi vrlo snažnu poruku o preobražavajućoj snazi ljubavi između zaručnice, zaručnika i naroda. Glavna cilj ovog spisa koji je ustvari dijalog zaručnika i zaručnice je prikazati važnost ljubavi koja je uistinu pokretačka snaga svih odnosa u društvu. Osobit naglasak stavljen je na analizu Epiloga ovog spisa, odnosno tekst u Pj 8, 5-14. U Epilogu kroz susret i komunikaciju akteri nastoje postići društveni legitimitet ljubavi iz razloga što je tjelesna ljubav odsjaj Božje ljubavi koja se preljeva na čovjeka jer ljubav je jaka kao smrt, a žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina (Pj 8,6).
Kraj biblijskog teksta donosi nevjerojatno snažne zaključke za čitatelje svih vremena koje su izražene u sljedećim mislima: Onaj tko ljubi uistinu je slobodan; kroz ljubav se dolazi do Boga (jedini način); ljubav uvijek vodi prema vječnosti (onostranosti u zajedništvu s Bogom); prakticiranje ljubavi je imperativ unatoč mogućim osudama okoline. Važno je zaključiti da susret osoba u ljubavi radikalno ne mijenja niti jednu od njih (svaka zadržava svoje osobnosti) što vidimo na primjeru Presvetog Trojstva (Otac; Sin i Duh Sveti). Potvrda neprolazne vrijednosti ljubavi prikazana je djelatnom ljubavi Isusa iz Nazareta koji ovaj fenomen najbolje tumači i ostvaruje u smrti na križu za svakog čovjeka. Upravo Krist biva onaj koji pokazuje da ljubav nadvladava smrt.
Nakon predavanja uslijedila je molitva u želji da sve prisutne uistinu prati Božji blagoslov kako bi bili ljudi koji ljube te time i pokretačka snaga obiteljskog, a onda i društvenog života. Silvijo Benaković