MEĐUGORJE/BRESTOVSKO – U povodu 65. godišnjice osnutka župe i blagoslova crkve retfalačka Župa Uzvišenja sv. Križa iz Osijeka organizirala je od 16. do 18. listopada zahvalno hodočašće u Međugorje o 45. godišnjici Gospinih ukazanja i u Brestovsko gdje je proslavljen 100. Svjetski dan misija s klarisama u njihovu jedinom Samostanu sv. Klare u Bosni i Hercegovini.
Hodočasnike je, uz blagoslov i najavu pripravljenog sadržajnog programa, ispratio retfalački župnik i duhovnik aljmaške Zajednice Cenacolo vlč. Ivan Jurić preporučujući se u molitve župljana koji tradicionalno (prema godišnjem pastoralnom planu) u listopadu časte BDM u Međugorju, pohode Zajednicu Cenacolo i karmelićanke. Uz duhovno vodstvo novog župnog vikara Stjepana Kreše i voditelja župne Molitvene zajednice „Milosrdni Otac“ Ivana Grašića više od pedeset putnika sudjelovalo je u duhovnoj obnovi s razmatranjima Božje riječi tijekom putovanja (putnici su izvlačili papirić s biblijskim citatom za osobno promišljanje) i uz pobožnosti. Posebnost ovogodišnjega hodočašća je zajedništvo vjernika vidljivo zauzetih u životu župne obitelji: liturgijski čitači, pjevači i svirači u zborovima, ministranti, izvanredni djelitelji pričesti, skupljači milostinje, svakovečernji molitelji u „Živoj krunici“, žene u skupini „Sv. Marta“ koje uz vodstvo katehistice i sakristanke s. Marije Jerković čiste crkvene prostore, te bračni parovi i djeca među kojima sedmeročlana obitelj Grašić.
Molitva na Brdu ukazanja i čašćenje sv. Križa s tisućama hodočasnika
Po dolasku u Međugorje, odnosno u Bijakoviće podno Podbrda – današnje Brdo ukazanja počelo je zajedničko molitveno sabiranje, penjanje strmom stazom prema molitvenim postajama s brončanim reljefima (rad prof. Carmela Puzzola) radosnih i žalosnih otajstava krunice. Radosna otajstva je razmatrao Ivan Grašić, a krunicu su predmolili župljani produbljujući vjeru kroz duhovni susret s nebeskom Majkom. Uz bijeli mramorni kip Kraljice mira (izradio ga je prije 25 godina Dino Felici) s hodočasnicima iz cijelog svijeta Osječani su se zadržali u zahvalnoj i osobnoj molitvi na svetomu mjestu. Prvi hodočasnički dan nastavljen je molitvom krunice u crkvi sv. Jakova, u ispovijedi, slavljenju večernje mise koju je na vanjskom oltaru u koncelebraciji s desecima svećenika predvodio fra Mario Knezović i naposljetku u pobožnosti čašćenja sv. Križa s tisućama vjernika. Petak je završio molitvom u tišini uz paljenje svijeća za pokojne.
Svjedočenje u Cenacolu: „Molitva i rad su najbolji terapeuti.“
U subotu (17. listopada), nakon jutarnje molitve, pohođena je Zajednica Cenacolo gdje je susret otvoren molitvom uz gostoprimstvo Ivana i Tina. Pogledan je dokumentarni film o Cenacolu koji svjedočenjem utemeljiteljice s. Elvire Petrozzi – Majke Elvire priča kako Bogu ništa nije nemoguće; o početcima Zajednice kada se njeno srce okrenulo zalutaloj mladeži koja traži život da bi živjela; o ljepoti Božje ljubavi koja obnavlja i kako ljubavlju spašeni pomažu drugima da vjeruju u spasenje; o providnosti i Ocu koji uvijek ide ispred nas; o tome kako se postaje riječ Evanđelja, a molitva mijenja srce i život; kako iz bijede ovisnika niče klica posvećenoga života i gledamo čudesa.
„Rekla sam Bogu: Ja ću ih prihvatiti, a ti pokaži da si im Otac. Ti si Otac i ja sam te susrela. Upoznala sam tvoje predivno očinstvo“, posvjedočila je s. Elvira koja je „Kuća života“ u Međugorju utemeljila prije 35 godina i za nanovo rođene kaže: „Bili su mrtvi, a uskrsnula ih je Božja ljubav, ljubav!“ Među porukama Majke Elvire uvijek je aktualna: „Kad se s povjerenjem otvoriš Isusu, njegova čovječnost prisutna u posvećenoj hostiji, budi tvoju čovječnost i slika Boga u tebi ponovo dobiva sjaj. Kad moliš, možda i ne primjećuješ, ali se mijenjaš. Molitva je ona hrana koja potpuno mijenja tvoj život, mijenja tvoj život u onim dubokim željama koje već dugo nosiš u sebi. Molim vas da molite za nas, a mi ćemo moliti za vas s puno ljubavi.“ Da je tome tako posvjedočila su dvojica mladića u Cenacolu govoreći o osobnom putu „iz tame u svjetlo“, životu s Bogom i subraćom u Zajednici gdje „red, rad, molitva i disciplina mijenjaju, klanjanje izgrađuje, istina u ispovijedi oslobađa“ te su uz zajedničku molitvu s hodočasnicima zaključili: „Molitva i rad su najbolji terapeuti. Napišite svoje nakane koje nosimo na Podbrdo i molimo.“
„Daj Gospodine da budemo tvoje svjetlo uskrsnuća“
Duhovni program nastavljen je pobožnošću križnog puta koji je predvodio vlč. Krešo uspinjući se na brdo Križevac, dok su slabije pokretni molili u svetištu na križnom putu s razmatranjima (o dubini Božje ljubavi, patnji, križu, oprostu, Božjoj riječi) I. Grašića i molitvenim predanjima župljana.
„Gospodine unesi svjetlo u naše živote, župu i okolinu, naš Osijek i cijelu domovinu. Počevši od nas samih da mijenjajući sebe, ne druge, promijenimo svijet, daj Gospodine da budemo tvoje svjetlo, ono svjetlo uskrsnuća kojim si nam donio Duha Branitelja kojeg imamo dandanas, ali slabo osluškujemo. Oprosti nam Gospodine što ne osluškujemo tvoga Branitelja, tvoga Duha Svetoga, što ne dozvoljavamo da nas on vodi, oblikuje; što ne slušamo njegove poticaje nego poticaje svojih požuda tijela, očiju. Gospodine, molimo te za čisto i raskajano srce da možemo uvijek doći pred tebe priznati svaki i najmanji grijeh kako bismo na kraju bili s Tobom u nebu“, molio je Grašić u završnoj molitvi križnoga puta. Šetnja svetištem ispunjena je molitvom „Anđeo Gospodnji“. Retfalčani su s mnoštvom hodočasnika slavili večernju misu i pribivali klanjanju pred Presvetim.
Vlč. S. Krešo: „Pozvani smo dati sebe Bogu, živjeti sebedarje“
Treći, završni dan hodočašća, 18. listopada posvećen je Misijskoj nedjelji provedenoj u zajedništvu s klarisama u Brestovskom. Podnevnu misu u samostanskoj crkvi uz liturgijsko pjevanje klarisa predvodio je vlč. Krešo. „Evo nas na posljednjoj točki hodočašća u samostanu sestara klarisa koje su nas ugostile. Danas cijela Crkva obilježava upravo Misijsku nedjelju kada posebice molimo za misije. Tako je živa vjera došla i do predaka našega naroda preko misijskoga djelovanja. Na neki način Bosna i Hercegovina je misijsko područje nama iz Hrvatske i potrebno je naše pomoći, molitava. Mi smo potrebni pomoći molitava jedni drugih da ostanemo na pravom Božjem putu. Bog nas je dao jedne drugima, nismo sami“, kazao je predvoditelj uvodeći u misno slavlje.
Potaknut evanđeoskim odlomkom (Mt 22,15-21) u propovijedi je promišljao o tome što znači predati sebe Bogu. „Pitanje predanja Bogu postavljaju si mnogi ljudi. Neki će pozvani od Boga živjeti cjeloživotnim predanjem u samostanu, neki će to učiniti slijeđenjem Božjeg puta i na druge načine u obiteljskom životu, a to svakako znači slijediti Isusov primjer. Rekao je: ‘Ja sam Put, Istina i Život.’ Vidimo što je On učinio, posve se predao Očevoj volji i cijeloga sebe dao za nas. Mi smo pozvani bez zadrške dati sebe Bogu, živjeti sebedarje. U našim životima to može biti najveće iskušenje kada živeći u ovome svijetu, posebice danas u nekršćanskom okružju, nije lako biti kršćanin. Nije ni Isusu bilo lagano otići na križ, na kalvariju, ali to čini iz ljubavi. I ljubav je upravo motor koji nas pokreće, barem bi nas trebala pokretati“, naglasio je vlč. Krešo. U misi su čitanjem sudjelovali župljani (Darinka Škaro, Nevenka Špoljarić i Iva Matišić), a ministrirao je Mislav Duić. Prikupljen milodar namijenjen je potrebama klarisa u Brestovskom. Misa je završila pjevanjem „Kraljice svete krunice“.
100. Svjetski dan misija proslavljen s klarisama u Brestovskom
Susret s klarisama nastavljen je u samostanskoj blagovaonici uz gostoljubivu trpezu i dobrodošlicu opatice u Samostanu Sv. Klare u Brestovskom s. Hijacinte Batinić, OSC. Nakon ručka, s. Hijacinta upoznala je goste s Redom Svete Klare, poznatijem pod nazivom klarise, drugim franjevačkim redom posvećenom kontemplativnom životu.
„Nastojimo izbliza promatrati i slijediti život Kristov, na poseban način u molitvi i predanosti u Božju providnost. Iako je molitva na prvome mjestu, po savjetu Sv. Klare, sestre su dužne raditi, ali tako i toliko kako rad ne bi ugušio molitvenoga duha. U samostanu nas je petnaest“, rekla je s. Hijacinta. O osobnom duhovnom pozivu s radošću je svjedočila s. Josipa Babić. Hodočasnici su doznali kako se živi redovništvo u zatvorenosti (klauzuri) i opstoji od Božje providnosti (kao i Cenacolo) te da formacija traje devet godina. Posvećeni život u samostanu ima ritam: u ponoć je služba čitanja i razmatranje, ustajanje je u 5.30, slijedi molitva (razmatranje, Jutarnja, Treći čas, Franjevačka krunica), misa, rad, molitva (Šesti čas, krunica), rekreacija, stroga šutnja, molitva (Deveti čas, krunica Božjeg milosrđa), rad, klanjanje (Večernja, razmatranje, krunica), rekreacija, povečerje.
Samostan klarisa u Brestovskom (jedini u BiH) osnovan je 1989., kamo su opatice došle iz Samostana sv. Klare u Splitu, a duhovna pratnja im je fra Nikica Vujica. Zahvalne hodočasnike klarise su darivale molitvenicima, slikama sv. Klare i tiskovinom o Redu sv. Klare i domaćim kolačima.
Hodočasnički put u Osijek ispunjen je molitvom, razmatranjem I. Grašića o Božjemu glasu u nutrini i odazivu vjernika da bude više Božji, životom radosno svjedoči Evanđelje i kako da ovo hodočašće donese plodove duhovnom životu kroz otvoreno, novo srce za Božju ljubav. Putnici su ispričali dojmove o hodočašću i pjevali duhovne pjesme s voditeljicom Zbora mladih Biljanom Grašić i gitaristicom Ivom Matišić. S. Marija Jerković obišla je putnike svakoga pobliže upoznavajući. Na ovaj način Retfalčani su zahvalili za župno zajedništvo u 65 godina postojanja župe, jedne od najvećih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić