Zadušnica uz 50. godišnjicu smrti osječkoga župnika Emila Mayera

OSIJEK (TU) – Sadašnji i bivši župljani, ministranti i pjevači Župe sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi okupili su se 22. srpnja u župnoj crkvi na večernjoj misi u povodu 50. godišnjice smrti bivšeg župnika, preč. dr. Emila Mayera (1904.-1970.), začasnog kanonika, dekana i rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1960.-1968.).

Uvodeći u misu, predvoditelj mons. Stjepan Belobrajdić, bivši ministrant te župe i trenutno svećenik u miru u Župi BDM u Brodskom Vinogorju, rekao je: „Euharistija – sveta misa zahvalna je žrtva Isusa Krista za sve nas, za svakoga od nas i onih koji su s nama dijelili život. Žrtvu zahvale s p. Ikom Mandurićem i s vama zajedno prikazat ću za našeg pokojnog župnika dr. Emila Mayera jer točno danas protiče 50 godina od njegove smrti.“ Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sastavljen od Mayerovih bivših vjeroučenika, uz ravnanje Silvija Vrčeka i orguljsku pratnju Ivke Kaurinović.

Prije propovijedi je Silvijo Vrček pročitao životopis dr. Mayera: „Rođen 1904. u mjestu Jožefalva (Banat, Rumunjska) od oca Ivana i majke Barbare; osnovnu školu i gimnaziju završava u Osijeku, a poslije završetka Bogoslovnog fakulteta (VBŠ) za svećenika ga zaređuje biskup dr. Antun Akšamović 1930. godine te je doktorirao 1936. iz kanonskog prava; bio župnik Župe sv. Mihaela od 1944. do tragičnog stradanja kod Luča 22. srpnja 1970. Sahranjen je dva dana poslije na Novogradskom groblju u Osijeku. Istovremeno, dok je bio župnik župe Osijek II, bio je upravitelj župe Dalj, dekan za Baranju, privremeni upravitelj župe Batina, rektor Visoke bogoslovne škole – Sjemeništa, začasni kanonik. Naš preč. Župnik bio je s nama u vremenima našega djetinjstva, mladalačkog doba, odrastanja, sazrijevanja, odabira zanimanja i zvanja, a sada je u našim sjećanjima i molitvama, te mu na svemu hvala.“

Mons. Belobrajdić je rekao kako od 1973. svake godine 8. srpnja, na dan slavljenja mlade mise, dolazi u crkvu Sv. Mihaela zahvaliti, no sada prvi puta slavi misu sa bivšim župljanima za svog pokojnog župnika i radostan jer što pred sobom vidi plodove župnikova rada u ljudima ostvarenim u kršćanskom poslanju u Crkvi i službama, profesiji i obitelji.

„Osobno smatram kako se za pokojnog župnika mogu primijeniti riječi svetog svećenika Ivana Marije Vianneya koji je rekao: ‘Kada bi svećenik shvatio kako je velik, umro bi, ali ne od straha nego od ljubavi jer svećenik je ljubav Isusova srca.’ Opisati život župnika uz kojega smo vezani nama je nemoguće. Osobno sam ga doživio kao osjećajnoga čovjeka, brižnoga, župnika koji kada nenamjerno pogriješi to javno kaže“, prisjetio se mons. Belobrajdić, koji je poslije mise zadušnice predvodio molitvu uz grob pokojnog preč. Mayera na Novogradskom groblju. Viktor Beniković položio je buket cvijeća te su se okupljeni prisjetili i mons. dr. Ivana Šeše, bivšega tvrđavskog mladomisnika, posjetivši uz molitvu i njegovo posljednje počivalište. Nevenka Špoljarić