Objavljene nove glazbene partiture J. P. J. Haibela

ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječka nadbiskupija, u suradnji s Hrvatskom udrugom orkestralnih i komornih umjetnika (HUOKU) i Felixom Spillerom (vlastita naklada Edicije Spiller), objavila je tri nove glazbene partiture austrijskog skladatelja Johanna Petrusa Jakoba Haibela (Graz, 20. lipnja 1762. – Đakovo, 24. ožujka 1826.). Riječ je o tiskanim notografijama nastalim na autografu partitura: Missa solemnis ex D za muški zbor, violine 1 i 2, klarina 1 i 2 i orgulje; Missa solemnis ex C za muški zbor, violine 1 i 2, flaute 1 i 2, klarina 1 i 2, timpane i orgulje te Missa solemnis ex G za muški zbor i orgulje. Time je sada zajedničkom suradnjom već spomenutih izdavača javnosti dostupna notografski digitalizirana i tiskana deseta, jedanaesta i dvanaesta Haibelova misa, od ukupno šesnaest misa skladanih za katedralnu liturgiju.

U samim izdanjima, objavljenima u nakladničkom nizu Hrvatska glazbena bašćina, nalazi se uvodnik Zdravka Blažekovića i Ennia Stipčevića, koji donosi Haibelovu biografiju i kompozitorski opus, te bilješka redaktora Felixa Spillera. Uvodnik i bilješka redaktora napisani su na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Priređivač dvaju izdanja je Felix Spiller, suradnik Ennio Stipčević, a urednici su Zvonimir Stanislav i Ivan Andrić.

Pjevač i skladatelj J. P. Jakob Haibel došao je iz Beča u Đakovo 1806. god. na poziv biskupa Antuna Mandića, a 1807. god. oženio se pjevačicom i glumicom Sofijom Weber, sestrom Konstance, udovice Wolfganga Amadeusa Mozarta. Haibel je u Slavoniji ostao do kraja svog života, a za to je vrijeme vršio službu regens chori u tadašnjoj đakovačkoj prvostolnici. Za života je pisao uspješna scenska djela, ali i brojne sakralne skladbe, uključujući šesnaest misa koje je prije požara u đakovačkoj katedrali (1933. god.) premjestio muzikolog i sakupljač Franjo Ksaver Kuhač te ih uvrstio u svoju privatnu kolekciju muzikalija. Te se mise danas čuvaju u Kuhačevoj ostavštini u Glazbenom odjelu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bruno Diklić