Hodočašće osoba s invaliditetom slavonske regije majci M. Tereziji Scherer

ĐAKOVO (TU) – Samostanska crkva Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu i ove je godine odjekivala radosnim pjesmama osoba s invaliditetom, koje su 16. svibnja došle na tradicionalno hodočašće bl. Majci M. Tereziji Scherer osoba s invaliditetom slavonske regije.

U hodočašću su sudjelovali članovi đakovačke zajednice Vjera i svjetlo, koja nosi ime „Tratinčice Majke M. Terezije“, kao i članovi Udruga i zajednica Vjera i svjetlo iz drugih mjesta: iz Kuševca, Semeljaca, Ivankova, Vinkovaca i Donjeg Miholjca. Na Misi su bili i članovi Mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer, sudionici duhovnih vježbi u svakodnevici i drugi štovatelji bl. Majke M. Terezije.

Liturgijsko slavlje s uvodnom pobožnosti Majci M. Tereziji predvodio je vlč. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu, koji je svojim nagovorima oduševio prisutne. U ulaznoj procesiji sudjelovali su članovi zajednice „Tratinčice Majke M. Terzije“, noseći križ i sliku Majke M. Terezije, a svaki je član nosio simbol tratinčice koji su stavljali pred oltar uz sliku Majke M. Terezije.

Posebno je bila dirljiva molitva vjernika uz simbole, u kojoj je izražena zahvalnost za nedavno preminulog Jeana Vaniera, utemeljitelja Arke i Vjere i svjetla, a molilo se za roditelje, prijatelje, dobročinitelje, kao i preminule osobe s invaliditetom. Svaka molba i zahvala popraćena je prigodnim simbolom, koji su nosile osobe s invaliditetom. Nakon sv. pričesti okupljeni su poslušali meditaciju Jeana Vaniera. Euharistijsko slavlje animirale su sviranjem i pjevanjem redovničke pripravnice i novakinje. Na kraju Mise sudionici su radosno otpjevali svoje pjesme s gestama i tako dali svjedočanstvo o radosti koju oni žive i šire oko sebe.

Nakon misnog slavlja u dvorani „Florentini“, pod vodstvom s. Marije Klare Klarić, priređen je za sve hodočasnike domjenak. U pripravu domjenka angažirala se Terapijska radionica sv. Josipa, a pridonijeli su i roditelji i prijatelji osoba s invaliditetom i ostali dobročinitelji. Uz pjesmu i harmoniku razvilo se radosno druženje u čemu su naročito uživala djeca. Ovim susretom željelo se ispuniti poziv Jean Vaniera: „Isus nas zove u zajednice da olakšamo drugome patnju. Ostanimo prijatelji slabima. Ostanimo s njima podno križa.“ s.Rastislava Ralbovsky