DUBOŠEVICA/BATINA (TU) – Oko 2500 mladih sudjelovalo je 21. ožujka na X. križnom putu za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je započeo ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Duboševici, a održao se pod geslom „Žedan sam!“. Križni put organizirao je Odbor za križni put pri Povjerenstvu za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije s povjerenikom, vlč. Filipom Perkovićem, a ovoga puta izabrana je ruta na području Baranje, kako bi se ostvario plan da mladi tijekom godina s pobožnošću križnoga puta propješaće cijelu nadbiskupiju.
Predviđena relacija bila je duga 22 km, a sudionici su, krenuvši iz Duboševice, prošli kroz Topolje, Gajić, Draž te su u kasnim popodnevnim satima pobožnost završili u Batini. Molitvi križnog puta i cjelodnevnom pješačenju prethodilo je misno slavlje održano ispred crkve u Duboševici, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić u koncelebraciji sa svećenicima koji su na križni put poveli svoje mlade.
“Ljudi bivaju predavani; izručuje ih se različitim vlastima, poslodavcima, moćnicima. Dospijevaju između mlinskih kamenova i bivaju smrvljeni, upadaju u kandže terorističkih skupina, političkih i drugih interesa – kao što se to dogodilo i samome Isusu. I njegova je sudbina upadanje u ruke drugih, 
bezočnih i beskrupuloznih osoba koji druge ljude koriste kao ucjenu i sredstvo za postizanje svojih vlastitih ciljeva“, rekao je na početku homilije, mons. Hranić. „Kad se pak jedan iz najužeg kruga aktivno uključuje u izručenje, onda je to prava pravcata izdaja. Posebno boli ona izdaja koju počine prijatelji. Napose je pak odvratno kad do čina izdaje dolazi zbog novca. Isusova se izdaja ostvarila upravo u takvom najbrutalnijem obliku: izdao ga je jedan od članova apostolskog zbora, Juda, zbog novca, i to tako što je kao mig za Isusovo uhićenje ugovorio posebno intiman znak: poljubac“, opisao je nadbiskup. 
Spomenuo je i uvjeravanje u suprotno te neumjereno hvalisanje kao što se Petar hvalo Isusu, kako će život dati za njega, kao sastavne dijelove izdaje. No, Isus sve to podnosi, nastupa kao janje koje vode na klanje i smjerno prihvaća volju svoga Oca.
„Smrt nije samo fizičko uništenje. Iza nje uvijek stoje mržnja i sebičnost: dvije pokretačke sile ubijanja. Tu je i tajna velike subote, kad Isus silazi u tajnu smrti, u najveću tamu svijeta i istodobno ju pobjeđuje. 
To je ljubav koju nam Isus odašilje s križa, od koje Isusa ne mogu odvratiti ni okrutnost ni sebičnost“, pojasnio je mons. Hranić i naglasio: „Ljubav je ozbiljna i ustrajna stvarnost. Mi ljudi je često shvaćamo kao nešto poput igrarije. No, ona ne prestaje ljubiti ni onda joj se čini najveća nepravda. I ludost ove ljubavi najveća je moć ovoga našega svijeta. Sve druge moći bivaju uništene, ostaju bez snage i na koncu potpuno onemoćaju. Iako se može činiti da je takva ljubav gubitak, ona na kraju ipak pobjeđuje.Isus nam pokazuje kako je važno da je shvaćamo sasvim ozbiljno; smrtno ozbiljno. Ona onda 
postiže svoj cilj.“ Isusova je ljubav neizmjerna, ustraje u svim okolnostima i ne poznaje granica; za razliku od nas koji često pitamo hoće li nam se ostvariti računica; hoće li nam se isplatiti, hoće li nam drugi uzvratiti, a istinska je ljubav neizmjerna.
„Mi smo pak često u ulozi onih koji stalno postavljaju uvjete. Možda ih ne izgovaramo riječima, ali podižemo ograde u svojim srcima. Na taj način porobljavamo ljubav, povlačimo hvalisavo izgovorene riječi i opterećujemo je 
preduvjetima. Kod Isusa je to drukčije. Zato i slavimo njegovu smrt. Ima mnogo drugih smrti koje su možda i okrutnije od njegove. Ali u njegovu je slučaju okrutnost počinjena nad najpravednijim od svih ljudi. A način na koji Isus umire, kako ljubi – to je neponovljivo. Zato nas svaki križ gleda širom raširenih ruku, otvorenih očiju i usta koja nam govore. Gleda nas iz neposredne blizine kako bi nas mogao dohvatiti i zagrliti: Nisam te zaboravio. Ne odbacuj moju ljubav. Uvijek sam s tobom.“
Po završetku mise, nadbiskup je predmolio uvodnu molitvu križnoga puta, a potom je formirana kolona te su se mladi uputili prema sljedećim postajama. Na križnom putu zajedno s mladima koračale su i Milosrdne sestre sv. Križa, svećenici i bogoslovi. Za vrijeme križnog puta mladi su upisivali svoje dojmove i zahvale Bogu u spomenicu. Vlč. Perković zahvalio je mladima koji su sudjelovali na križnom putu i na njihovoj ustrajnosti te rekao da pozdrave i Božji blagoslov ponesu svojim prijateljima i svojim obiteljima. Petar Maskaljević (foto: Dominik Kalajdžić/Ivana Kardo)
