Vazmeno bdijenje u đakovačkoj katedrali

ĐAKOVO (TU) – Službom Svjetla u kojoj je blagoslovljen oganj i na njemu upaljena uskrsna svijeća, čije se svjetlo u procesiji pronijelo kroz đakovačku prvostolnicu te je osvijetlilo, započeli su u subotu 31. ožujka obredi Vazmenog bdijenja, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić u koncelebraciji većeg broja svećenika, a tijekom kojih je jedna pripravnica primila sakramente kršćanske inicijacije.

Vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći otpjevao je vlč. Dario Hrga te je uslijedila služba riječi, ponovno su zazvonila sva katedralna zvona, a kroz katedralu se zaorila pjesma Slave.

„Divno svjetlo uskrsne svijeće, riječ Božju koju smo tako obilno slušali, sakramenti krsta i potvrde te nova Pasha kojom ćemo se pričestiti (koju ćemo blagovati) za ovim oltarom, iskustvo ove vazmene noći, trebalo bi, draga braćo i sestre, pratiti i nadahnjivati naš kršćanski život. I sve nabrojeno može se svesti na tu jednu jedinu riječ: Prijelaz“, rekao je u homiliji nadbiskup Đuro. Potom se obratio novokrštenici, sa željom da joj se ta riječ – prijelaz – ureže u srce i od noćas postane nerazdvojni dio njezina identiteta, a ovo slavlje vazmenog bdijenja postane prijelaz iz dosadašnjeg u sasvim novo poglavlje njezina života.

Nadbiskup je istaknuo kako ove večeri slavimo prijelaz iz korizmenog posta i odricanja u vazmeno slavlje, koje je predokus vječnoga slavlja u nebu. Uksrsna svijeća govori o prijelazu koji se dogodio u ovoj noći: iz tame u svjetlo. Simbolizira Isusa Krista koji je živ iz groba ustao, simbolizira obrat koji se dogodio njegovim uskrsnućem, njegovu pobjedu života nad grobom i smrću. Govori nam o tome kako je Krist svojom smrću i uskrsnućem raspršio tmine grijeha i zla, te u tami zla i smrti zapalio neprolazno svjetlo ljubavi i pomirenja.

Među svim prelascima nadbiskup je ukazao na najvažniji, onaj koji se dogodio u vazmenoj noći: Kristov prelazak iz smrti u život. „Njegova izgubljena bitka i sramna smrt na križu najednom se neočekivano pretvorila u pobjedničko slavlje. Usred tame pojavilo se svjetlo koje je nadjačalo tamu. I taj Kristov prijelaz iz smrti u život je temelj i izvor i svakog našeg prijelaza iz smrti u život, iz beznađa u nadu“, kazao je nadbiskup. Nadalje je govorio o krsnoj službi, istaknuvši kako se po sakramentu krsta mi zajedno s Kristom ukopavamo u njegovu smrt da bismo zajedno s njime mogli hoditi u novosti života.

Okupljenima u katedrali nadbiskup je rekao kako je ova večer vrijeme da si zajedno posvijeste neizrecivu vrijednost koju su zadobili time što se mogu dičiti Kristovim imenom. „Ja sam kršćanin, onaj koji vjeruje u Krista raspetoga i uskrsloga i kojemu je po Kristovoj žrtvi i uskrsnuću dana nada da ću zajedno s njime živjeti u njegovom kraljevstvu. To će biti moj konačni prijelaz. Prijelaz iz raspadljivosti ovoga moga grešnoga tijela u neraspadljivost preobraženoga. Kristov prijelaz temelj je svih naših prijelaza, no on treba biti i pokretač našega cjelokupnoga života. Mi živimo u svjetlu njegova uskrsnuća i cijeli bi naš život trebao biti protkan tom vjerom. Bez Kristova i našeg prijelaza iz smrti u život ništa na ovome svijetu nema smisla: ni rađanje ni umiranje, ni radost ni žalost“, zaključio je nadbiskup u homiliji.

Uslijedila je krsna služba tijekom koje je nadbiskup blagoslovio vodu, te podijelio sakrament krštenja i potvrde. Prije svečanog blagoslova nadbiskup je čestitao Uskrs svim svećenicima, časnim sestrama i svim vjernicima. Zahvalio je svima koji su pripremali i sudjelovali u ovom slavlju i vazmenom trodnevlju, napose Mješovitom katedralnom zboru i Zboru bogoslova te njihovom voditelju, ravnatelju obreda, domaćem župniku i župnom vikaru, kao i svim ostalim svećenicima koji su neumorno ispovijedali tijekom korizmenog vremena, bogoslovima te svim suradnicima. Zahvalu je uputio svim vjernicima koji su se svojim dolaženjem i sudjelovanjem ugrađivali u liturgijska slavlja Vazmenog trodnevlja te svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs. Anica Banović