OSIJEK (TU) – “Enciklika Pacem in Terris (Mir na zemlji) je prvi crkveni dokument upućen 1963. godine i svim ljudima dobre volje, prvi crkveni dokument u cijelosti objavljen u New York Times-u i o kojemu je Washington Post svojevremeno napisao: ‘Pacem in Terris nije samo glas starog svećenika, niti samo onaj drevne Crkve, to je glas savjesti svijeta.’ Tema mira na zemlji iz kojih proizlaze ljudska prava bila je 1965. tema konferencije Ujedinjenih naroda na kojoj je sudjelovalo više od 2.000 državnika i znanstvenika”, kazao je mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi na socijalnoj tribini “Pacem in Terris – ljudska prava” održanoj 21. ožujka u pastoralnom centru Nadbiskupskog vikarijata Osijek.
Tribinu u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II“ otvorio je molitvom mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta, te uvodeći u izlaganje naglasio kako se Pacem in Terris motri kao katolička povelja o ljudskim pravima. Jakobfi je izlaganjem nastavio aktualizirati posljednju ostavštinu pape Ivana XXIII. (1958.-1963.) pokazujući stavove Crkve o miru, ljudskim pravima utemeljenim na transcedentalnom dostojanstvu, odnosno na slici čovjeka kao slici Božjoj i kršćanskim vrijednostima nasuprot suvremenom izbličavanju shvaćanja ljudskih prava i dekonstrukciji koja temeljne vrijednosti čovjeka relativizira dovodeći do apsurda ljudsko postojanje.
Tijekom diskusije istaknuto je niz primjera dobra i zla koje se opravdava ljudskim pravom na samoostvarenje (primjer iz 2001. ljudoždera iz Rothenburga kojim se opravdava ubojstvo, samoubojstvo i kanibalizam s pravom ubiti i pojesti čovjeka i pravo biti pojeden od strane čovjeka), međutim zaboravlja se, namjerno, da postoje u sebi bezuvjetno zli čini koji nikada nisu dopušteni! Dugalić je u raspravi podsjetio kako je naša, katolička zadaća spasenje u svijetu: “Moramo naviještati istinu o čovjeku, dok su prava i dužnosti u našu narav upisani. Danas imamo gledanje na smisao istine, primjerice kao slobodu kao kod filozofa M. Heideggera, u kojemu svijet daje interpretaciju onoga što vidi, a ideja ljudskih prava je danas postala nova ideologija. Problem je u prazabludi i prva dekonstrukcija seže u vrijeme Postanka u obliku stabla spoznaje dobra i zla, kada su pojeli (zabranjeno) i postali goli.”
Jakobfi je izlaganje završio porukom sv. Ivana Pavla II. upućenu uz Svjetski dana mira 2003.: ‘Blaženi Ivan XXIII. nije se bojao budućnosti. U tom stavu optimizma pomagalo mu je ono uvjereno pouzdanje u Boga i u čovjeka koji su mu dolazili iz dubokog ozračja vjere u kojoj je odrastao. Ojačan tom predanošću Providnosti, čak i u okruženju koje kao da je bilo u znaku trajnog sukoba, spremno je predložio vođama svoga doba novu viziju svijeta. To je baština koju nam je ostavio. Gledajući u njega, na ovaj Svjetski dan mira 2003., pozvani smo dijeliti iste njegove osjećaje: pouzdanje u milosrdnoga i milostivog Boga, koji nas poziva na bratstvo i u pouzdanje u muškarce i žene našeg kao i svakog drugog doba, poradi Božje slike utisnute jednako u duše svih.’ Nevenka Špoljarić
