Proslava sv. Antuna Padovanskog

PODVINJE – VINKOVCI – OTOK – KRNDIJA (TU) –Na svetkovinu sv. Antuna Padovanskog 13. lipnja đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je misno slavlje u Župi sv. Antuna Padovanskog u Podvinju te u istoimenom samostanu u Vinkovcima, a svečano je bilo i u Otoku te Krndiji.

 

Podvinje

Svetkovina sv. Antuna Padovanskog proslavljena je 13. lipnja u istoimenoj župi u Podvinju kod Slavonskog Broda. Na osam misnih slavlja sudjelovalo je mnoštvo vjernika, a središnje slavlje na vanjskom oltaru u zajedništvu s domaćim župnikom o. Josaphatom Mosha, CSSp, o. Arkadiuszom  Krasickim, CSSp i brodskim svećenicima predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Osvrćući se na Evanđelje, koje donosi susret Isusa s grešnicom, mons. Hranić naglasio je kako nas Isus svojim stavom prema grešnici poučava da grijeh moramo raskrinkati, osuditi, ali ne i čovjeka grešnika. „Grešnika trebamo istinski ljubiti i prihvaćati, to nije lako, ali je to je stav Isusov i njegovih učenika. On je za sve i svima otvoren, sve jednako prihvaća na njima prilagođen način. On ne gleda grijeh, nego ljudsku osobu, dopušta da mu iskaže zahvalnost, ne dijeli lekcije, nego pokazuje da čista i raskajana ljubav ozdravlja, spašava…“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.

U propovijedi je izdvojio nekoliko poruka uz blagdan sv. Antuna: da živeći sakramentalnim životom vjernici produbljuju svoju ljubav prema Isusa i njegovu otajstvenom Tijelu – Crkvi, da ne osuđuju svećenike koji su sredstvo u rukama Božjim te da zbog grijeha nekih svećenika ne odbacuju Crkvu i njezinu službu koja se ostvaruje po svećenicima; da uvijek razlikuju i odvajaju grijeh od grešnika; prihvaćaju i istinski ljube grešnike te primijete i pohvale u njima dobro i tako im pomognu da se dignu iz svojih grijeha i slabosti.

Nadbiskup je ustvrdio da je hodočašće sv. Antunu – Svecu cijeloga svijeta najbolja prilika da se doživi iskustvo Božje ljubavi. Pojasnivši kako je Bog sv. Antuna odgajao kroz poniženja i bolest te je postao živa slika Krista –  zaključio je da su i kršćani pozvani na svetost kako bi po njima, kao i po sv. Antunu, Bog mogao činiti čudesa, mijenjati ovaj svijet i pretvarati ga u prostor Kraljevstva Božjega.

Tradicionalno je i ove godine liturgiju u 8 sati predvodio grkokatolički župnik Aleksandar Hmilj, a u 17 sati misno slavlje s blagoslovom djece predvodio je domaći župnik Mosha. Blagdanu je prethodila trodnevnica od 10. do 12. lipnja koju je prvog dana predvodio vlč. Ivica Martić, a drugoga i trećega dana vlč. Ćiril Čus, župnik u Sloveniji. B. Lukačević


Vinkovci

Svetkovina sv. Antuna Padovanskoga u istoimenom samostanu u Vinkovcima u srijedu 13. lipnja, koju su obilježili vjetar, kiša, oluja, sunce, sparina i svježina, od ranih jutarnjih sati, proslavljena je sa sedam blagdanskih misnih slavlja, dvama blagoslovima ljiljana i djece, cjelodnevnim ispovijedima, blagoslovima nabožnih predmeta, primanjem zavjetnih misa i paljenjem svijeća. Hodočastili su brojni hodočasnici i štovatelji sv. Antuna. Posljednje misno slavlje u večernjim satima je predvodio i propovijedao nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić u suslavlju domaćega gvardijana o. Martina Dretvića i vinkovačkoga vojnog kapelana o. Mate Vincetića.

U homiliji je nadbiskup govorio o evanđeoskom odlomku sv. Mateja u kojemu piše kako je odmah poslije krštenja na Jordanu Duh Sveti vodio Isusa 40 dana pustinjom gdje ga je iskušavao đavao. „Time je vidljivo povezao kušnje s krštenjem, i baš zato što je bio kršten, i zato što je prionuo uz Isusa, kršćanin prolazi napasti. Mi prolazimo kroz napasti. U našem životu baš zato što smo kršteni bivamo i mi kušani. Napasti su normalne u našem ljudskom životu i našem kršćanskom životu“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je kako je sv. Antun kroz čitav svoj život morao Bogu dopuštati da On bude Bog, morao se suobličavati Njemu, morao je dopuštati da kroz Njegove riječi, postupke, stavove, ne progovara on sam, njegova želja, njegova volja da bude misionar, nego Bog. „I kad je Antun dopustio Bogu da On bude Bog, da On ima središnje mjesto u njegovu životu, da On oblikuje njegov život, da prihvaća teži, zahtjevniji put, onda je Bog po Antunu mogao činiti čudesa. I činio ih je već za njegova života, činio ih je odmah poslije njegove smrti, tako da je samo nakon godinu dana, što je i danas nezamislivo, nakon smrti, već bio proglašen svetim“, rekao je nadbiskup Hranić.

Zatim je nastavio: „800 godina poslije njegove smrti i mi se danas okupljamo, prepoznajemo njegovu svetost, prepoznajemo i oduševljavamo se njegovim čudesima, ali bismo si trebali posvijestiti: kad je sveti Antun htio imati trgovački, račundžijski odnos s Bogom, dok je u svemu tražio sebe, tada je nailazio na poteškoće. Ništa mu se nije ostvarivalo. A onda, kad je počeo shvaćati da Bogu treba dopustiti da On ima središnje mjesto u njegovu životu, onda je i u krajnje nepovoljnim uvjetima Bog činio i učinio to da on poraste i u očima ljudi, a zasigurno je porastao u očima Božjim. I zato smo mi večeras ovdje kako bismo poput sv. Antuna Bogu dopustili da On ima središnje mjesto u našem životu, i ako se odreknemo sebe, onoga što smo si zacrtali, onoga što mislimo kako treba biti u našem životu, što treba Bog učiniti, i što treba sv. Ante učiniti, i kad se Bogu stavimo u ruke i kažemo neka bude volja Tvoja, ja ništa ne želim, nego Oče Sveti s povjerenjem sebe, svoj život, svoje muke, probleme, stavljam u Tvoje ruke, Ti vodi, tada nam Bog uvijek pokazuje svoje svjetlo. I tada kada mi ne guramo sebe, kad smo oslobođeni od svoje volje, tada Bog može činiti čudesa i mijenjati odnose u našem braku, u mojoj obitelji, među mojom rodbinom, u našim međusobnim odnosima, može rješavati probleme s kojima se susrećemo, može rješavati i društvene probleme, a s kojima smo toliko suočeni, jer dopuštamo Bogu  da ima središnje mjesto u našem životu, da se i ovaj svijet počinje mijenjati“, poručio je nadbiskup Hranić.

Zahvalu prije završnog blagoslova s moćnikom sv. Antuna Padovanskoga, uputio je domaći gvardijan o. Martin Dretvić koji je citirao nadbiskupa da su mala crkva i samostan u Vinkovcima ispovjedaonica Vinkovaca i šire okolice. Liturgijsko pjevanje animirao je domaći Mješoviti pjevački zbor uz orguljsku pratnju s. Berhmane Katić i dirigenticu Nedu Kovačević. Priprava za proslavu Antunova bila je trodnevnica od nedjelje 10. do utorka 12. lipnja, a predvodio je  i propovijedao župnik župe Kraljice sv. Krunice u Vođincima vlč. Ante Šiško. Snježana Kraljević


Otok

I ove godine Otočani su se pripremali za svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika i zaštitnika župe – sv. Antuna Padovanskog molitvom, postom i djelima ljubavi tijekom trinaest utoraka. Na sam dan svetkovine, 13. lipnja slavljene su tri  mise. Jutarnju misu slavio je vlč. Drago Marković, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu, a središnje svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Robert Almaši, župni vikar u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku. Uz domaćeg župnika preč. Antuna Kneževića, koncelebriralo još deset svećenika iz Otočkog dekanata te gosti iz drugih biskupija i dekanata.

U vrlo nadahnutoj homiliji vlč. Almaši govorio je o životu, djelu i svetosti sv. Antuna Padovanskog te rekao: „Pred nama svijetli sveti Antun Padovanski kao svetac u kojem se Bog, koji je izvor i graditelj svake svetosti, proslavio svojim djelima.” Propovjednik je potom napomenuo da je samo Božja milost mogla od Antuna izgraditi tako velikog sveca, i to zato jer je bio otvoren Božjoj milosti i jer je usko s njom surađivao. Spomenuo je i početke djelovanja sv. Antuna, njegovu opredijeljenost za mučeništvo, susret sa sv. Franjom te citirao kako je sv. Antun svece usporedio sa zvijezdama i rekao: „Okupljeni smo pod svjetlom zvijezde na nebeskom svodu kojoj je ime sv. Antun Padovanski. Ono što vidimo i što nam je ostalo kao trajni spomen i poticaj iz života i djela ovoga Sveca svega svijeta ocrtano je u zbornoj molitvi današnjeg blagdana: Bože, tvojim darom sveti je Antun tvome narodu znamenit propovjednik i zagovornik u potrebama.  Daj da njegovom pomoći kršćanski živimo i u svim iskušenjima osjećamo tvoju očinsku ruku!. Sv. Antun bio je čovjek goruće žudnje za Bogom, pa je za Njega i duše osvajao. Život ovoga sveca poziv je i primjer.” Vlč. Almaši homiliju je zaključio riječima sv. Antuna: „Riječ je živa kad život govori. Neka prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječi, a prazni djelima. . .”

Župnik Knežević blagoslovio je kupljene nabožne predmete i zahvalio svim svećenicima koji su došli u Otok slaviti otočkog nebeskog zaštitnika, posebno je zahvalio ispovjednicima, svim suradnicima i svim nazočnim vjernicima.

Večernje misno slavlje s blagoslovom djece i ljiljana predvodio je vlč. Nikola Kaurin, župni vikar u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima.

Misna slavlja animirali su župni zborovi: Župni ženski zbor pod ravnanjem s. Gracije Petrić, Mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac” pod ravnanjem prof. Jana Valenćika te Zbor mladih “Gracija” pod ravnanjem voditeljice Marine Čepo. Mira Bošnjaković


Krndija

Na blagdan sv. Antuna Padovanskog 13. lipnja u crkvi Našašća sv. Križa u Krndiji, filijlnoj crkvi punitovačke župe sv. Ladislava kralja, večernje misno slavlje predvodio je punitovački župnik dr. Đurica Pardon, a nazočili su župljani punitovačke župe i  pripadnici Njemačke zajednice, Zemaljske udruge Podunavskih Švaba, Đakovo.

„Okupljeni ovdje u ovoj crkvi, simbolu stradanja i patnji Nijemaca, okupljeni ovdje uz kip sv. Antuna, prvog povratnika u Krndiju prisjećamo se onih koji su ovdje živjeli i protjerani samo zato što su bili drugačiji i nisu odgovarali tadašnjim vlastima. Svjedočimo ovdje o Božjoj ljubavi, mudrosti i providnosti onako kako je to svjedočio sv. Antun, svjedočimo o našoj vjeri koja nam govori da zlo nije vječno i da je Božja ljubav i dobrota uvijek uz nas, u nadi materijalne i duhovne obnove. To nam svjedoči i ovaj kip sv. Antuna, najcijenjenijeg sveca u kršćana kojega zazivamo u brojnim prilikama moleći za pomoć i zagovor“, rekao je župnik Pardon uvodeći u misno slavlje.

Podsjetio je kako je kip sv. Antuna postavljen u ovoj crkvi kod njezine izgradnje 1937. godine, a prognan je zajedno s Nijemcima, odnosno sklonjen je 1944. godine. Najprije je bio u župnom dvoru u Punitovcima, a kasnije je prevezen u Čepin u crkvu sv. Antuna na Ovčari, gdje je bio sve do povratka 10. svibnja 2015. godine. „Molimo danas sv. Antuna da svi nađemo svoje mjesto u životu na zemlji, da  ne odlazimo sa svojih ognjišta, da se u nama nađu sve vrline čovjeka – radost, ljubav, poštenje, poslušnost, poniznost, razumijevanje, pomaganje drugome, vjera u ljude, sve na našu dobrobit i slavu Gospodina“, poručio je župnik.

Na kraju slavlja vlč. Pardon uputio je molbu župljanima da mole sv. Antuna  kako bi se po njegovu zagovoru  našlo dostatnih sredstava da se nastavi započeta  obnova crkve u Krndiji. Mirko Knežević