Nadbiskup Hranić predvodio misu zahvalnicu u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU) – Zahvalno euharistijsko slavlje 31. prosinca 2018. godine u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U koncelebraciji je bio domaći župnik Adam Bernatović, umirovljeni svećenik Vladimir Mirkut, kancelar Drago Marković te domaći župni vikari Robert Almaši i Zlatko Hnatešin. 

Uvodeći u misno slavlje, tijekom kojega su vjernici zajedno s Mješovitim konkatedralnim zborom otpjevali himan “Tebe Boga hvalimo”, nadbiskup Đuro je rekao: „Tko smo mi da ne bismo bili zahvalni Gospodinu? Sve što imamo i što jesmo, svjesni smo toga, od Njega nam dolazi. Stvorenja smo njegove ljubavi i On nas je pohodio u svome utjelovljenome sinu Isusu Kristu da bi nam pokazao koja je mjera Božje ljubavi prema nama ljudima. Gospodinu zahvaljujemo na svemu – od dara života pa do posebnih darova i postignuća tijekom protekle godine.“

Naglašavajući kako Bog najbolje zna što je dobro za svako Njegovo dijete, mons. Hranić je rekao: „Ponekad djeca plaču zato što im roditelji nešto ne daju ili od njih nešto zahtijevaju, a djeca to ne bi htjela. Takvi smo i mi pred Bogom. Ne razumijemo koji puta kako nas On to ljubi. Plačemo, otimamo se i smatramo da nas je snašlo neko zlo. Međutim, što će se dogoditi i što će biti za tri ili četiri godine to sada ne znamo. Možda ćemo tada drugim očima i u drugačijem svjetlu promatrati sve što smo proživjeli. I zato s povjerenjem stavljamo čitav svoj život i svoju budućnost, zahvalni za prošlost, u Njegove ruke.“

Domaći župnik Adam Bernatović tijekom homilije iznio je župnu statistiku za 2018. godinu. Između ostaloga, rekao je kako je u konkatedralnoj župi tijekom 2018. bilo 170 krštenja, 93 vjenčanja te 175 sprovoda. Zahvalio je svim župljanima, napose suradnicima, na svakom doprinosu za život župne zajednice, a zahvali se pridružio i mons. Hranić te je zaključujući misno slavlje rekao: „Neka su blagoslovljeni posljednji sati ove godine i Božji blagoslov neka vas prati u godini koja je pred nama!“ M. Kuveždanin