Nadbiskup Hranić: Najvažnije je nastaviti sa sinodskom obnovom Nadbiskupije

ĐAKOVO (TU) – Nakon što je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico jučer (četvrtak, 18. travnja) u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu objavio da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom te je nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine imenovao mons. Đuru Hranića, te obraćanja nadbiskupa Marina Srakića i novoizabranog nadbiskupa Đure Hranića, biskupi su se zadržali u razgovoru s predstavnicima medija. Okupljenim novinarima i snimateljima obratio se nuncij D’Errico, zahvalivši im što su se odazvali u tolikom broju. “Vjerujem da vam je drago što ste došli jer ovo je uistinu povijesni trenutak ne samo za Đakovačko-osječku nadbiskupiju, već i za čitavu Crkvu u Hrvatskoj.

Dopustite da kažem kako je ovo i za mene osobno trenutak od posebne važnosti jer ovo prvo imenovanje tijekom moje službe apostolskog nuncija u Hrvatskoj”, rekao je mons. D’Errico, prisjetivši se kako mu je krajem srpnja prošle godine nadbiskup Srakić uručio ostavku. “Rekao sam mu: Ekscelecijo, mora li se to dogoditi upravo s nadbiskupom jedne metropolije, još više, s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije? Tada sam mu rekao da, što se mene tiče, može ostati još dugo vremena, i da bi to bila moja preporuka poglavarima Svete Stolice, jer je bio predsjednik HBK, jer sam znao koliko ga poštuju drugi biskupi i kakvo poštivanje uživa u ovoj zemlji. Ali, mons. Srakić nije gubio vrijeme da mi kaže da bi to trebalo biti što prije. Stoga smo smatrali dužnošću njegovu živu želju uručiti Svetom Ocu”, rekao je nuncij.

Istaknuo je veliko poštovanje koje ima prema obojici đakovačkih biskupa te se prisjetio upoznavanja s nadbiskupom Hranićem, koje se dogodilo u Banjoj Luci prije sedam i po godina, tijekom proslave 125. obljetnice Biskupije, kada mu je mons. Hranić bio neslužbeni prevoditelj. Kontakti su tijekom godina bili sve češći, a intenzivnije se nastavili u srpnju prošle godine, po dolasku u Hrvatsku i preuzimanja dužnosti apostolskog nuncija.

Novinare je zanimala procedura uvođenja novog nadbiskupa i datum kada će se to dogoditi. Nuncij D’Errico je kazao kako slijedi prijelazni period – mons. Hranić je izabrani nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječke nadbiskupije, a mons. Srakić nastavlja obavljati svoju službu sve dok na mons. Hranića ne bude prenesena vlast, što će se dogoditi u ceremoniji preuzimanja vlasti. Riječ je preuzeo mons. Srakić, navodeći kako su razmišljali da se ceremonija održi 6. srpnja. Međutim, zbog činjenice da novi nadbiskupi od Pape dobivaju palij na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, bilo bi nezgodno da nadbiskup Hranić primi palij prije nego uđe u posjed nadbiskupije. Stoga će se taj čin najvjerojatnije obaviti u subotu, 8. lipnja.

Mons. Srakića novinari su upitali što će raditi i kako će provoditi dane u mirovini, na što je on rekao: “Blago onima koji imaju neki svoj hobi koji se ne poklapa sa službom koju je obavljao. Imao sam hobi istraživati arhivu, baviti se bibliotekom, pisati… time ću ispunjati svoje vrijeme i dakako, koliko budem mogao, pomagat ću novom nadbiskupu. Papa Benedikt XVI. je rekao: ‘Moja je služba moliti za novog papu.’ Tako je i moja moliti za novog nadbiskupa.”

Upitan koji su najbolji i najlošiji događaji koji su se dogodili tijekom njegova biskupovanja, nadbiskup Srakić je rekao: “Smatram da će razdoblje koje je iza nas obilježiti Biskupska sinoda. Lijepo je bilo i kada je Ivan Pavao II. bio gost naše biskupije, ali to možemo usporediti s vatrom koja plane pa plamen slabi, ali ono što je pokrenula Biskupska sinoda, to želim da ostane i to me najviše tješi. A zlo… Ima različitih područja. Tu je materijalno zlo kad se dogodio rat protiv Hrvatske. Kad sam postao biskup, sve je plamtjelo u ljubavi i slobodi prvih izbora i slobodne Hrvatske, ali je došao rat koji je učinio mnogo zla, razorio pojedince, obitelji, župe, biskupiju. Mi smo to materijalno obnovili, ali posljedice su još uvijek ostale. Poslije svega toga, kada su svećenici bili angažirani u obnovi biskupije, želio bih da se ne umore, nego da s istim žarom kojim je biskup Hranić bio moj suradnik budu suradnici novog nadbiskupa.”

Novinare je također zanimalo ima li potrebe za izborom pomoćnog biskupa, na što je nuncij jasno odgovorio: “Nadamo se da nema potrebe!” Podsjetio je kako je Đakovačko-osječka nadbiskupija, tada Đakovačka i Srijemska biskupija, imala dva pomoćna biskupa jer je bila velika površinom, s puno obveza i dužnosti, osobito jer je bila razorena i raseljena tijekom i nakon Domovinskoga rata. “Biskupija je sada manja, a novi je nadbiskup, hvala Bogu, pun snage. Kao što je nadbiskup Srakić rekao, i on mu može pomoći. Osobno smatram da nema potrebe za pomoćnim biskupom, a sljedećih ćemo mjeseci morati misliti na druge biskupije koje se prazne. Sve ćemo staviti u ruke Duha Svetoga i vidjeti koji je najbolji odgovor na to”, rekao je nuncij D’Errico.

Na samom kraju susreta, nuncij je zamolio nadbiskupa Hranića da u nekoliko rečenica novinarima kaže koji je njegov program, na što je trenutno najmlađi nadbiskup u Hrvatskoj odgovorio: “Dvanaest sam godina bio pomoćni biskup mons. Srakića, imao priliku upoznati Biskupiju, bio sam tajnik naše Druge biskupijske sinode. Kao generalni vikar i pomoćni biskup našeg nadbiskupa pomagao sam u ostvarenju sinodskih odluka i izjava. Mislim da bi to trebao biti prioritet – nastaviti dalje sinodsku obnovu naše nadbiskupije, ono što smo započeli, ali nismo u potpunosti završili. Dakako, to je jedan dugačak proces. U sveopćoj Crkvi prije 50 godina slavljen je Drugi vatikanski sabor pa ne možemo kazati da smo u potpunosti ostvarili duh i zahtjeve Drugog vatikanskog sabora, a još manje to možemo kazati za ostvarenje smjernica i odluka Druge biskupijske sinode. Smatram da bi to trebalo biti na prvome mjestu i oni prioriteti koje nam je zadala Biskupijska sinoda trebali bi biti moji pastoralni prioriteti. Vidim još jedan prioritet, koji je također u sinodskim dokumentima vrlo istaknut, stavljen je čak na prvo mjesto, a to je duhovna obnova biskupije. I naš je nadbiskup vrlo često znao ponavljati da treba poći od autoevangelizacije evangelizatora. Meni to zvoni u ušima i tu vidim potrebu da najprije treba raditi na duhovnoj obnovi naših svećenika. Mi imamo dobrih, prekrasnih svećenika, ali se, kao što je i nadbiskup rekao, ponekad osjeti umor.”

Anica Banović