ĐAKOVO (TU) – Nakon svečanog mimohoda svih sudionika 52. Đakovačkih vezova u nedjelju 8. srpnja, u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, vlč. Line Zohila, župnika u Vrsaru te vlč. Josipa Levakovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije na službi u Dublinu.
Liturgijsko pjevanje animirala je Muška pjevačka skupina „Baje“ iz Ivanovca, praćena Tamburaškim orkestrom KUD-a „Tena“ Đakovo, pod ravnanjem Tomislava Klasana. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Hranić pozdravio je sve okupljene u katedrali, među kojima đakovačkog gradonačelnika Marina Mandarića te sve ostale predstavnike kulturnog i prosvjetnog te društvenog, gospodarskog i političkog života Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i Grada Đakova.
Osvrćući se na odlomak Markova Evanđelja, koje opisuje Isusov povratak u Nazaret, gdje je počeo naučavati u sinagogi te naišao na sablažnjavanje svojih sugrađana, nadbiskup je istaknuo kako su se sablažnjavali o njega kao lažnog proroka jer nisu bili sposobni izdići svoj pogled iznad čisto ovozemaljske zbilje i otvoriti se Bogu koji im je progovarao po Isusu te se zapitao ne događa li se i s nama ono što se događalo s Isusovim suvremenicima; ne odbacujemo li i mi Isusa kao proroka?
Podsjetio je kako su misno slavlje po završetku vezovske povorke nametnuli sami sudionici Đakovačkih vezova, i to u vrijeme komunizma, u vrijeme progona vjere i sustavne ateizacije te kazao: „Iako je komunistička vlast prije 50-ak godina u vrijeme komunizma htjela maknuti Isusa i njegovu Crkvu kao proročki glas iz javnog života te je crkveno pastoralno djelovanje i naviještanje Evanđelja promatrala kao opasnost, ljudi koji su dolazili na Đakovačke vezove su poslije vezovske povorke pohrlili na nedjeljnu sv. misu u katedralu jer su osjećali i znali da je nedjeljna sv. misa središte iz kojega i oko kojega je nastajala ta tradicijska kulturna baština koja ih je okupila u Đakovu. Tako je ta misa za sudionike vezova bila proročki element unutar čitave manifestacije Đakovačkih vezova, te im je u ono vrijeme davala duhovnu i transcendentalnu dimenziju proročkog elementa u okviru vezova.“
Nakon demokratskih promjena misa je ostala i ušla u službeni program Đakovačkih vezova, na misu dolazi i Gradonačelnik sa svojim gostima i suradnicima, ali u raskršćanjenom sekulariziranom hrvatskom društvu sudjelovanje na vezovskoj sv. misi postalo je tek ponuda među brojnim sadržajima koji se paralelno nude u okviru programa Đakovačkih vezova. No, Isus Krist i njegova poruka za najveći broj sudionika Vezova prolaze kroz istu sudbinu kroz koju je prolazio u sinagogi u Nazaretu, upozorio je nadbiskup Đuro.
„U tom smislu današnje evanđeosko izvješće o Isusovom dolasku među svoje sugrađane u Nazaret, u kojemu je odrastao, u kojemu živi njegova majka i njegova rodbina i gdje ga svi poznaju, dobro oslikava aktualnu situaciju hrvatskog društva, koje nakon demokratskih promjena i Domovinskoga rata, u ovom postmodernom vremenu sve više zaboravlja svoje duhovno rodoslovlje, napušta svoje korijenje i odbacuje duhovnu 
baštinu iz koje je izraslo i koja ga je oblikovala te ulaskom u Europsku uniju i mi postajemo postkršćansko. Sve se više odričemo Isusa i odbacujemo ga te naglašavamo kako su vjera u Isusa Krista i Crkva u sekularnoj državi tek privatna stvar pojedinca. Možemo primijetiti kako se u medijskim izvješćima s manifestacija kao što su Đakovački vezovi i slične, te s javnih okupljanja koja su još uvijek zadržala misu, prisutnost svećenika, molitvu, kršćanske elemente svjesno prešućuju, štoviše i namjerno se izrezuje sve ono što upućuje na Isusa Krista, na njegovu evanđeosku poruku i na kršćansku baštinu koja nas je iznjedrila, stoljećima oblikovala i do danas sačuvala“, istaknuo je nadbiskup, potkrijepivši rečeno primjerom s ovogodišnjih Vezova.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je ukazao kako na ovaj način tradicijska kulturna baština ostaje bez svoga duhovnog sadržaja i nadahnuća te će sve više ostajati tek puki folklor koji, lišen svoga duhovnog sadržaja i potencijala, više nije u stanju hraniti, oblikovati, čuvati niti razvijati i dalje produbljivati nacionalni i kulturni identitet našega naroda.
A. Banović / foto: D. Hrehorović – P. Šola
