Korizmena  tribina: „Trauma rastave i razvoda“

  OSIJEK (TU) – Posljednja korizmena tribina srijedom u ciklusu pod naslovom Obitelj – svetište ljubavi i života. Promišljanja o apostolskoj pobudnici Radost ljubavi pape Franje koju u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek organizira Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ održana je 28. ožujka na temu „Trauma rastave i razvoda“. O temi je govorio prof. dr. Pero Aračić, umirovljeni profesor KBF-a u Đakovu.

Uvodeći u temu prof. Aračić prisutnima je posvijestio kako svi doživljavamo stresove, no kada su oni dugotrajniji, kompliciraniji i kada dođe do lomova, kada sadržavaju isprepleteno više vidika našega življenja koje se ne rješava i razjašnjava, može nastati stanje traume. „Obično se kaže da vrijeme liječi rane. Netko napisa da je trauma ono što vrijeme ne liječi“, naglasio je predavač, a zatim pojasnio: „Kod rastave braka ti su procesi nerazumijevanja, udaljavanja, ne rješavanja problema, zapuštanja kvalitete braka, strahova, počeli mnogo ranije nego li dođe do formalnog razvoda braka, odnosno obitelji. To je dugotrajniji proces u koji su uključeni suprug, supruga, ali i postojeća djeca. Mnogi znaju kako su izgledale godine tih kriza i kako su grozne bile razvodne parnice jer su vrlo rijetki tzv. ‘prijateljski razvodi’.“

Prof. Aračić rekao je kako je „važno zapaziti da se radi o rastavi i razvodu braka i obitelji – da svi ti procesi uključuju kako supružnike tako i djecu. I svi dugo trpe i to od jedne pa desetak godina, a neki kažu da to uopće ne mogu preboljeti.“ Zatim je podastro i različite statistike koje kažu da u Hrvatskoj rastava i razvod braka zahvaćaju svaki 3. odnosno 2,5 brak. Tijekom više desetljeća u traume rastave i razvoda uključeno je 300.000 do 400.000 tisuća supružnika, ali i preko 200.000 tisuća djece. I svi imaju posljedica u životu kako duševnih, psihičkih tako i zdravstvenih, a tu su i pojave alkoholizma i drugih ovisnosti.

„Neki vrlo brzo idu u drugi brak i nose ovaj strah od neuspjeha. Neki ulaze u brak sa slobodnom osobom pa im je to dodatno opterećenje i unutrašnji prigovor. Svima u neregularnostima se uskraćuju sakramenti ispovijedi i pričesti. Često su stigmatizirani u zajednici vjernika, što stvara neugodu“, kazao je predavač, a zatim istaknuo: „Crkva bi morala imati stručne osobe za pomoć svakoj pogođenoj osobi da sa sobom ‘sredi račune’ i odgovori na pitanja o svom dijelu krivnje, pokuša sebi a onda i drugoj strani oprostiti. Taj proces se mora raditi pojedinačno, jer svaka osoba ima svoju povijest. Put do unutarnjeg mira i sređivanja vlastite savjesti jest proces koji bi morala proći svaka osoba koja je pogođena razvodom. Tu se može naići i na mogućnost pomoći crkvenog sudišta. No, naš prosječan čovjek nema navike zatražiti pomoć od stručne osobe ili od svog svećenika daleko ranije nego li dođe do razvoda. Tu je i pitanje djece s kojom se ne radi, iako se na svim razinama primjećuje da toj djeci nešto nedostaje i da su nečim pogođena. Djeca potrebuju u svakoj životnoj fazi rasta i razvoja dodatne i posebne odgovore što se to dogodilo i kako to razumjeti. Ona moraju naučiti živjeti i ući u svoj vlastiti brak s tim opterećenjem i naučiti se s njim nositi. Ta djeca su posebno opterećena poimanjem cjelokupne stvarnosti braka i obitelji.“

Ciklus tribina koje se održavaju treću godinu za redom zaključio je predstojnik Instituta za novu evangelizaciju, mons. dr. Vladimir Dugalić. Uputio je zahvalu prof. Aračiću te svim prethodnim predavačima na korizmenim tribinama, kao i svim sudionicima koji su angažirano slušali i sudjelovali u diskusijama. M. Kuveždanin