ŽUPANJA / OTOK (TU) - U četvrtak, 29. svibnja 2014. u dvorani Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji održao se susret za osobe s poplavljenih područja, koje je organiziralo Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Cilj susreta bilo je pružanje psihološke pomoći i podrške kako bi takve osobe mogle lakše prevladati situaciju u kojoj su se našle. Susret je započeo predavanjem voditelja Savjetovališta dr. sc. Josipa Bošnjakovića o načinima nošenja s ovakvom traumatskom i stresnom situacijom koja je zadesila stanovnike poplavljenih područja.

Dr. Bošnjaković iznio je neke misli koje su osobe u stresnim trenucima skloni promišljati. Prije svega naglasio je kako je moguće tako jednu tešku situaciju preživjeti. Već je to samo po sebi pokazatelj čovjekove sposobnosti prilagodbe na novonastale situacije. Nastavilo se s promišljanjem kako poplave pogađaju sve ljude, bogate i siromašne, stare i mlade te da u tako jednoj situaciji nema privilegiranih nego smo svi jednaki.

Svaka obitelj je pogođena poplavom na jednak način, no svaka obitelj reagira na sebi svojstven, poseban način. U trenucima kada smo prisiljeni otići iz vlastitog doma možemo promišljati kako nikada više neće biti što je bilo, no to ne isključuje mogućnost, iako ne odmah sada, no možda u budućnosti, da će biti i bolje. Također smo skloni vidjeti poplavu kao kaznu Božju. Predavač je ukazao kako poplava je plod mnogih faktora koji međusobno povezani su doveli do ovakve katastrofe, no da ona nije kazna Božja, iako i takvo promišljanje ima svoje opravdano mjesto, pogotovo za vjernike jer oni sve doživljavaju u odnosu prema Bogu. Poplava je neočekivani događaj koji povlači za sobom i neočekivane gubitke, na koje se ljudi nisu mogli pripremiti, te stoga teže i pogađa pojedinca i obitelj. Svaki gubitak sa sobom donosi i druge gubitke, kao što je to u ovom slučaju gubitak povezanosti sa susjedima, uobičajeni dnevni rituali, itd.

Nažalost ima onih koji se u ovoj situaciji žele okoristiti na razne načine. Očito da je tim ljudima poplava odnijela glas savjesti i tim teže će tim istim ljudima biti vratiti se k sebi. Lakše je vratiti se u srušeni i poplavljeni dom, nego u srušenu, u poplavljenu savjest. Možda najgore što je poplava donijela jest upravo taj vid iskorištavanja, ne zmije, ne štakore ili bolesti, nego ljude koji se bogate na račun poplavljenih. Naša normalna reakcija na takvu pojavu jest bijes i ljutnja. Nakon ovih promišljanja dr. Bošnjaković ukazao je na faktore otpornosti koji pomažu ljudima nositi se s gubitkom, a to je potreba povezanosti barem s jednom osobom kojoj se možemo povjeriti, naći razumijevanje, ohrabrenje, potporu. Zatim i ove situacije pokazuju kako je čovjek fleksibilno biće spremno se prilagoditi na novonastale situacije pa i onda kada su teške. Također osjećaj pripadnosti jednoj zajednici ublažava posljedice gubitka. Onaj tko osjeća da pripada rodbini, prijateljima, ili pak crkvenoj ili nekoj drugoj religijskoj zajednici znat će kako se ne nosi sam s novonastalom situacijom.

Humor je dobrodošao kada nam se mnoge stvari čine crnima i pomaže nam udaljiti se barem mentalno od teškoća, što je također faktor otpornosti u teškoćama. Ono što se tako jasno očitovalo u poplavi jest da je i solidarnost melem za ranu mnogih ljudi koji su morali pobjeći. Ljudi pobjegli pred poplavama izgubili su dom, kuću, životinje i mnoge druge stvari, no nisu izgubili ideale i upravo oni nam pomažu boriti se ići dalje, zaključio je dr. Bošnjaković svoje promišljanje.

Nakon predavanja uslijedio je rad u četiri radionice. Tri su bile za odrasle, a jedna je bila namijenjena djeci kojih je bilo u manjem broju. U radionicama su osobe i iskustveno proradile svoj gubitak, govorile o teškoćama sadašnjeg stanja, te uz podršku voditelja i cijele grupe ohrabrile se u budućim koracima.

Sutradan, 30. svibnja 2014., predavanja su održana i u kripti župne crkve u Otoku.

Elizabeta Matuzović

divider