ĐAKOVO (TU) - Novi đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić, u subotu, 6. srpnja, na svečanom liturgijskom slavlju u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra preuzeo je nadbiskupsku službu, na koju ga je 18. travnja ove godine imenovao papa Franjo, nakon što je prihvatio odreknuće od službe dosadašnjeg nadbiskupa mons. Marina Srakića. Slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D'Errico, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi susjednih biskupskih konferencija, kao i predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti države, županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelji, vjernici i hodočasnici.

Molitvena priprava u đakovačkoj prvostolnici započela je u 10 sati, a u 10,15 iz Nadbiskupskog doma krenula je procesija u kojoj su bile skupine u narodnim nošnjama, redovnice, sjemeništarci i bogoslovi te prezbiteri-suslavitelji, a nakon što su u 10,30 zvona s katedrale označila početak mise, krenula je procesija u kojoj su bili mons. dr. Đuro Hranić i mons. dr. Marin Srakić, praćeni brojnim nadbiskupima i biskupima, prezbiterima – biskupskim izaslanicima i provincijalnim predstavnicima redova, članovima Kaptola i Zbora savjetnika. Dok je procesija ulazila u katedralu, vjernici su je pozdravljali velikim pljeskom.

Okupljene u katedrali pozdravio je nadbiskup Marin Srakić, podsjetivši: „Na dan kad me je 1990. blaženi papa Ivan Pavao II. imenovao pomoćnim biskupom, predstavio sam se riječima: Ja sam Marin, vaš brat. To sam ponovio i prije 16 godina kad sam preuzimao službu dijecezanskog biskupa. Koliko sam to uistinu uspio biti, prosudite vi sami. Prvih sedam godina biskupske službe proveo sam kao pomoćni biskup Ćirila Kosa, kojega je prije 10 godina na današnji dan Gospodin pozvao sebi. Nemam dovoljno riječi kojima bih mogao Gospodinu zahvaliti biti milost biti suradnik tog dobroga, jednostavnog i revnog biskupa.“ Istaknuo je kako se čin preuzimanja nadbiskupske službe obavlja euharistijskim slavljem, u žrtvi hvale i zahvaljivanja, jer što god je u njegovu svećeničkom i biskupskom životu ostvareno na dobro Crkve, ostvareno je zahvaljujući Božjoj pomoći i nesebičnoj suradnji svih suradnika.

„Svjestan svojih nedostataka, molim Gospodina da mi oprosti sve zlo što sam učinio i dobro propustio. Molim za oproštenje i sve vas koje sam povrijedio i prema kojim sam u svojim odlukama i postupcima bio nepravedan. Kad sam čuo da je Sveti Otac Franjo imenovao mons. Đuru Hranića za novog đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolitu, radosno sam rekao – ostvario je moj zadnji projekt“, kazao je mons. Srakić, čestitajući svome nasljedniku i poželjevši mu mnogo Božjeg blagoslova i uspjeha. Okupljenim vjernicima, opraštajući se od nadbiskupske službe, obratio se riječima pape u miru Benedikta XVI. – „Danas postajem hodočasnik koji kreće na posljednji dio svoga puta na zemlji. Želio bih svim srcem i ljubavlju, molitvom, razmišljanjem i svim svojim snagama raditi na zajedničkom dobru za Crkvu. Osjećam veliku potporu svih vas, idemo naprijed s Gospodinom koji je dobro ovoga svijeta i ove Crkve. Hvala svima!“ rekao je mons. Srakić, kojega su vjernici prekidali dugotrajnim pljeskom.

Potom je nuncij D'Errico pročitao na latinskom Apostolsko pismo pape Franje, kojime imenuje novog nadbiskupa i metropolita, a kanonik mons. dr. Luka Marijanović pročitao je prijevod Pisma na hrvatskom jeziku.  Nadbiskup Đuro Hranić odjenuo je zatim sveti palij što ga je 29. lipnja primio u bazilici Sv. Petra u Rimu iz ruku pape Franje. Uslijedila je predaja pastirskog štapa, znaka pastirske službe i vodstva povjerene mu nadbiskupije. U pratnji sufragana, požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića i srijemskoga biskupa Đure Gašparovića, nadbiskup Marin poveo je nadbiskupa Đuru prema katedri đakovačko-osječkih nadbiskupa. Do katedre je donesen i postavljen grb novoga nadbiskupa s geslom „Izvezi na pučinu“. Praćen pjevanjem sinodskog himna „Zbor Crkve svete Kristove“, nadbiskup Đuro sjeo je na katedru.

Predsjedatelj slavlja, novi nadbiskup Đuro, izražavajući radost zbog nazočnosti i iskazanoga zajedništva brojnih crkvenih pastira i svih hodočasnika, uputio je okupljenima svoju pastirsku riječ, razlažući navještaj Božje riječi te značenje današnjega liturgijskog zborovanja, kao i dioništvo u apostolskoj službi koju je preuzeo. Podsjetivši na riječi Evanđelja toga dana: "Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostaje samo“, ustvrdio je da od nas i našeg vjerničkog života ostaje samo onaj dio i samo onoliko koliko smo darovali drugima - novi ljudski životi djece i unučadi, plodovi našega rada i nastojanja, a iznad svega, dobrota i bližnjima poklonjena ljubav. „Ono čega sam se odrekao, što sam darivao i poklanjao, što je palo u zemlju i umrlo, to postaje životno i donosi mnogo roda“, ukazao je novi nadbiskup, posvijestivši kako vidjeti i gledati Isusovo lice znači usvojiti logiku pšeničnog zrna i učiniti je svojom osobnom.

„Ta logika, odnosno životni zakon pšeničnoga zrna, snažna je Isusova riječ upravljena najprije meni, a onda i svima nama. Zato se pšenično zrno nalazi se i u središtu moga biskupskoga grba, a prate ga Isusove riječi upućene umornom i razočaranom apostolu Petru koji je cijelu noć bezuspješno ribario: 'Izvezi na pučinu!' (Lk 5,4). Otisnuti se od sebe, od svojih razočaranja i od robovanja sebi, te hrabro izvesti na pučinu slobode od sebe, za potpunu darovanost i služenje, to je ono o čemu mi govori i na što me poziva moje geslo“, rekao je nadbiskup Đuro.

Istaknuo je prvenstvo duhovne obnove prezbiterija, odnosno skrb za svećenike, rekavši svećenicima i bogoslovima kako imaju samo jedan život i ne isplati se živjeti ga polovično, životareći od danas do sutra. „Jedino što ima smisla jest darovati se do kraja, s punim srcem i zanosom“, rekao je mons. Hranić, ukazavši im kako svaka njihova nedosljednost i slabost boli najprije njih same i umanjuje plodove njihovih dobrih nastojanja i svjedočkoga života njihove braće u prezbiteriju te čitave Crkve. „Najdublji problemi s kojim se kao Crkva susrećemo i koji uzrokuju umor i krizu duhovne su naravi. Sastoje se u pomanjkanju osobnog obraćenja, duhovnosti i molitvenog života“, ukazao je nadbiskup.

Najavio je nastavak sinodske obnove Nadbiskupije, kazavši kako Izjave i odluke druge biskupijske sinode Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ostaju kao dragocjen, suvremen i aktualan pastoralni plan. „Sinodsku obnovu Nadbiskupije prepoznajemo kao započetu, kao ozbiljnu i važnu zadaću u godinama koje su pred nama. Temeljna opredjeljenja i odluke Biskupijske sinode potrebno je sada pretočiti u životnu stvarnost naših župa kao i svih naših zajednica i ustanova, a sinodalnost, katekumenalni pristup i mistagogiju u potpunosti integrirati u život i pastoralno-katehetsko djelovanje u čitavoj nadbiskupiji“, rekao je.

Naglasio je kako uz Izjave i odluke Druge biskupijske sinode nadbiskup Marin ostavlja i sve ono što je Sinoda već pokrenula na evangelizacijskom planu - biskupiju uzdignutu na stupanj nadbiskupije i novu slavonsku Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, ponovno osamostaljenu i obnovljenu Srijemsku biskupiju, teološko učilište uzdignuto na rang Katoličkog bogoslovnog fakulteta u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, duhovnu baštinu apostolskog pohoda blaženoga pape Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu, ponovno izgrađenu i materijalno obnovljenu biskupiju teško stradalu u Domovinskom ratu na početku njegove biskupske službe, Osijek uzdignut na čast susjedišta nadbiskupije i metropolije, Središnju nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu, Vikarijat u Osijeku i toliko toga drugoga. „Baština je to zbog koje Vas, dragi Oče nadbiskupe Marine, u mirovinu ispraćamo s velikim poštovanjem i dubokom zahvalnošću“, rekao je mons. Hranić.

Nadbiskup je istaknuo važnost čuvanja i njegovanja povezanosti sa Srijemskom biskupijom te nastavak započetog promicanja zajedništva i suradnje s Požeškom biskupijom, kako bi se sve tri biskupije uzajamno obogaćivale i pomagale na dobro evangelizacijskog rada, rasta vjere i kršćanskog žara te najavio snaženje posebnih područja pastoralnoga djelovanja i važnost pastorala braka i obitelji te pastorala novih svećeničkih i redovničkih zvanja. „Poslanje Crkve je svijet i zato se ona ne može ograničiti samo na brigu za rješavanje vlastitih unutarcrkvenih pitanja. Svakako, zajednica Crkve uprisutnjuje Kristovo humano lice u društvu po svojoj zauzetosti za one koji su na socijalnim marginama. Zato trebamo snažiti i razgranavati karitativno djelovanje koliko god je to moguće. U isto vrijeme, čini nam se da je naša zadaća danas dodatno poraditi na društvenom pozicioniranju Crkve na ovim slavonskim prostorima, osobito na planu evangelizacije javnosti, na odgojnom i na obrazovnom području, u čemu osobitu važnost imaju katoličke škole, potom na kulturnom području i u sredstvima društvenoga priopćavanja“, rekao je u homiliji mons. Hranić.

Uslijedila je prikazna procesija kada su, uz euharistijske, prineseni i drugi darovi: snop pšenice, kruh, dokumenti Biskupijske sinode i Katekizam Katoličke Crkve, svijeća. Osobni dar oba đakovačka nadbiskupa za siromašne i potrebne prinio je vlč. dr. Ivan Zirdum, dobitnik nagrade Ponos Hrvatske 2012., a prilog Nadbiskupije za redovita karitativna djela, napose za beskućnike i Pučku kuhinju, prinio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa. Na kraju slavlja pozdravnu riječ i čestitku novom nadbiskupu i metropolitu u ime vjernika laika uputio je g. Dražen Živić iz Vukovara, u ime svećenika, redovnika i redovnica mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik i dekan u Osijeku, nakon čega su mons. dr. Vladimir Dugalić i vlč. Tomislav Ćorluka novome nadbiskupu predali darove – biskupski štap i prsten. Pozdrav je potom u ime Srpske Pravoslavne Crkve izrekao episkop osječko-poljski i baranjski Lukijan, u ime Metropolije požeški biskup mons. Antun Škvorčević, u ime biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika BiH vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te u ime HBK njezin predsjednik, zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Novi nadbiskup na kraju je svima uputio zahvalu i preporučio se u molitvu i suradnju, rekavši: „Toliku podršku i ljubav koju sam osjetio od imenovanja do sada doživljavam kao Božji blagoslov, kao dragocjeni kapital na početku povjerene mi službe.“

Praćeni pljeskom brojnih vjernika, svećenici i biskupi u procesiji su izašli iz katedrale te pristupili zajedničkom fotografiranju. Pod ravnjanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića, misno slavlje preuzimanja službe nadbiskupa i metropolita Đure Hranića animirao je Mješoviti katedralni zbor, kojemu su se pridružile Milosrdne sestre sv. Križa te Zbor bogoslova. Slavlje je izravno u programu prenosila Hrvatska televizija i Hrvatski katolički radio, a sam događaj izazvao je veliki interes brojnih medijskih kuća.

Anica Banović

divider