Razgovor s vlč. Markanom Kormanjošem, ravnateljem Caritasa slavonskobrodskih dekanata

Od početka djelovanja zimskog tranzitnog centra u Slavonskom Brodu rad koordinatora i volontera Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije pomaže dekan Caritasa slavonskobrodskih dekanata, preč. Markan Kormanjoš. Zamolili smo ga da se osvrne na djelovanje Centra.

Kao ravnatelj Caritasa SB dekanata, otpočetka ste pratili događanja oko zimskog tranzitnog centra u Slavonskom Brodu. Kakva su vaša zapažanja?

Migrantsku/izbjegličku krizu pratim već dulje vrijeme, i to ne samo otkad je val izbjeglica krenuo preko Hrvatske. Aktivno sam uključen od sredine listopada, tj. od trenutka kad je najavljeno postavljanje centra u Slavonskom Brodu. Osjetili smo potrebu da kao Caritas, a time mislim posebno na župne karitativne skupine i njihove volontere, damo konkretan odgovor na potrebe ljudi koji će prolaziti i koji i danas prolaze kampom. Nismo znali što nas očekuje i kako se možemo uključiti, ali smo odgovor na to pitanje dobili od volontera i koordinatora koji su već radili s izbjeglicama u Opatovcu. Na naš inicijalni susret budućih volontera odazvao se veći broj ljudi koji su iskazali spremnost volontirati i pomagati u radu Caritasa. Jedno je od mojih zapažanja da među njima nisu samo aktivni volonteri župnih Caritasa, već i vjernici koji su u pozivu svojih župnika prepoznali sebe i odazvali se, iako do- tad možda i nisu bili redovni suradnici svojih župnika.

Postoji li nešto što je na vas ostavilo posebno pozitivan dojam te nešto što je ostavilo posebno negativan dojam?

Pozitivne dojmove na mene je ostavilo svjedočanstvo volontera koji su pomagali u Opatovcu, kao i odgovor mnogih koji su poželjeli svojim doprinosom ublažiti patnju i nevolju ljudi na izbjegličkom putu kroz Hrvatsku. Doista sam s ponosom gledao u te ljude (volontere), ali i danas jednako tako gledam, jer su se iskazali i pokazali da je Crkva zajednica onih koji vjeruju u Krista i žele prenijeti njegovu ljubav svakom čovjeku - i onom različitom od nas po vjeri, mentalitetu... Nažalost, smetaju me, od samog početka, negativni komentari o izbjeglicama i o samom kampu, kao nečem što nam ne treba, što će nam napraviti velike probleme, kao o nečemu što bismo trebali ukloniti iz naše okoline. Mislim da takvim primjedbama i stavovima ne iskazujemo svoj kršćanski identitet i pokazujemo manjak povjerenja u Boga.

Koliko ste često u centru? Kako migranti gledaju na vas? Kakva je trenutna situacija?

Rjeđe sam u bliskom kontaktu s izbjeglicama jer je moja „dužnost“ više organizacijske naravi. U samom početku Hrvatskom je Caritasu bila potrebna pomoć „na terenu“, u logistici, a danas je to duhovna skrb za naše koordinatorice i volontere. Trenutno u centar dolazi manje ljudi nego što je to bilo na samom početku; dnevno pristiže nešto više od dvije tisuće ljudi, s jako puno djece (gotovo tisuću djece dnevno). Caritasov obol u kampu se nije promijenio te se i dalje brinemo za kuhanje i distribuciju čaja (jedinog toplog napitka) te dijeljenje odjeće (kapa, šalova, rukavica, jakni, deka...) koju smo dobili od donatora ili ju je nabavio HC.

Što je tim ljudima najpotrebnije?

Dvije su stvari jako potrebne - ponajprije, pažnja i uljudan pristup, kako bi im se pomoglo da lakše prebrode silne dane provedene u izbjeglištvu i na putu, te da se ne osjećaju odbačeno. S druge strane, potrebna im je konkretna pomoć, primjerice, topla odjeća za ove hladnije dane. Ti ljudi nemaju gdje oprati odjeću koju nose danima i tjednima, a čista im je odjeća neophodna.

Brojni su donatori koji dolaze i donose sredstva za centar i migrante. Što ih motivira?

Sve donatore motivira želja da pomognu čovjeku. Oni u svojim zajednicama organiziraju akcije prikupljanja odjeće i drugih sredstava da bi na taj način pokazali svoju blizinu ljudima u potrebi, izbjeglicama koji su istjerani iz svojih domova i svoje zemlje te traže „sreću“ negdje drugdje.

A što motivira volontere? Susrećete ih, predvodili ste duhovnu obnovu za njih, kako se nose s onime što vide na terenu?

Volonteri su se na poticaj svojih župnika odazvali kako bi pomogli riješiti kriznu situaciju. U početku nisu ni sami znali što će i kako biti, no nakon nekog vremena i nakon nekoliko vlakova koji su prošli kroz centar shvatili su da je njihova pomoć nemjerljiva. Bilo je raznih situacija s kojima su se volonteri morali suočiti - od „golih i bosih“ do bolesnih i ranjenih ljudi. Bilo je i neznanja glede razumijevanja njihovih potreba, ali su na „terenu“ i u radu s izbjeglicama stasali u aktivnu snagu našega grada i, vjerujem, i naše nadbiskupije u budućnosti. Svakako, čovjek se nakon nekog vremena malo i „umori“ od takve vrste posla i zato je bilo potrebno duhovno se osnažiti u zajedništvu s Bogom u euharistiji.

Ima dosta mladih koji volontiraju, koliko na njih utječe situacija s migrantima?

Zanimljivo je da je u grupi naših volontera polovica onih koji su mladi. Potiče ih želja da svojim aktivnim sudjelovanjem pomognu smanjiti nevolju drugog čovjeka i da se na taj način sami ostvare i stasaju u dobre ili bolje ljude. Među mladima imate i onih koji još idu u školu, studiraju ili rade, a vrijeme koje bi mogli provesti sa svojim društvom, u izlascima ili na „kavama“, provedu u centru. Iskustvo centra pomalo stvara „ovisnost“ i svatko od njih se rado vraća da bi u radu s izbjeglicama pokazao svoju dobru stranu. Dosad se nisu obeshrabrili, a vjerujem da ni u budućnosti neće.

Kako vjernici i svećenici u Slavonskom Brodu gledaju na zimski tranzitni centar?

Nama u Slavonskom Brodu zimski tranzitni centar je gotovo nevidljiv. Ne vidimo izbjeglice u našoj svakodnevici pa se o njima rijetko i govori. Osim u nekim slučajevima kada se centar koristio u dnevno-političke svrhe pa su se tada svi uključivali u govor o izbjeglicama - i vjernici i svećenici. Glede izbjeglica, stavovi se kreću od pozitivnih (prihvaćanje, želja pomoći) do negativnih („ne treba nam to“, „kriza“, „teroristi“...), kako među vjernicima, tako i među svećenicima. Znalo se dogoditi da je bilo i žučnijih rasprava, ali vjerujem da pobjeđuje stav milosrđa i onog što nam se kao tjelesno djelo milosrđa stavlja pred naše vjerničko iskustvo - prognanom, izbjeglom, nevoljnom pomoći. Priredila: M. Kuveždanin

divider