Hodočašće bl. Alojziju Stepincu – Svečano misno slavlje uz Blaženikov grob

ZAGREB (TU) –   FOTOGALERIJA –  Pod geslom „Najsvjetliji lik si nam“, oko šest tisuća vjernika iz svih 16 dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije, predvođenih nadbiskupom metropolitom mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, zajedno s oko stotinu svećenika i redovnika te 40 sestara redovnica, pošlo je u subotu 3. ožujka na svoje veliko nadbiskupijsko hodočašće bl. Alojziju Stepincu u Zagreb i Krašić, organiziranom o 120. obljetnici Blaženikova rođenja u Krašiću (1898.) i 20. obljetnice njegove beatifikacije u Mariji Bistrici (1998.). 

Unatoč teškim vremenskim prilikama – snijegu i hladnoći, te „ledenoj“ kiši koje je prethodnih dana, ali i na sam dan hodočašća, bilo u većini dijelova Hrvatske, tek manji dio prijavljenih hodočasnika bio je prisiljen odustati od puta. Pojedine hodočasničke skupine krenule su na put već u 5 sati ujutro. Nakon što je više od četiri tisuće hodočasnika u prijepodnevnim satima pohodilo Stepinčev rodni Krašić, središnja hodočasnička postaja bio je Blaženikov grob u zagrebačkoj katedrali. Put od Krašića do središta Zagreba bio je organiziran u suradnji s policijom. Budući da je oko podneva u katedrali još trajalo misno slavlje hodočašća Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, ulazak hodočasnika Đakovačko-osječke nadbiskupije započeo je oko 14 sati. Tada se od ulica Medvešćak i Ksaverske ceste, gdje je bila parkirana većina od oko stotinu autobusa, prema Kaptolu slijevala prava rijeka hodočasnika. Dio hodočasnika do Kaptola imao je pješice prijeći i nekoliko kilometara, dok je jedan dio, većinom mlađih, uspio iskoristiti gradski tramvajski promet. Nakon što je katedrala bila dupkom ispunjena, oko tisuću hodočasnika moralo je ostati na trgu ispred katedrale te zajedničku pobožnost i misno slavlje pratiti preko razglasa. Hodočasnicima putnicima pridružio se određeni broj vjernika grada Zagreba koji su svojim obiteljskim porijeklom vezani uz Đakovačko-osječku nadbiskupiju.

Već prije 14,30 započela je zajednička pobožnost kao duhovni uvod u misno slavlje. Predvodio ju je i animirao, zajedno s katedralnim i konkatedralnim zborom iz Đakova i Osijeka, mons. Ivan Ćurić. Dio hodočasnika pristupio je sakramentu ispovijedi, a dio se odmah uputio do Blaženikova groba. Zajednička pobožnost u zagrebačkoj katedrali, čija je zaštitnica Marijina na nebo uznesena, započela je zazivom i pjesmom Gospi od Kamenitih vrata, zaštitnici grada Zagreba. Izmolivši Stepinčevu molitvu Gospi za Hrvatsku, svi su hodočasnici zazvali Marijine naslove iz pet većih svetišta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji (Aljmaš, Dragotin, Ilača, Šumanovci, Gospe Brze Pomoći u Slav. Brodu). Nakon spomena događaja Stepinčeve beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici sav narod prihvatio je pjesmu Krist na žalu, s osjećajima duboke zahvalnosti i blizine pape sv. Ivana Pavla II. Molitvenim zazivima Blaženikovih litanija uz poklik „Budi hvaljeno Božje ime po tebi!“ te čitanjem odlomka Blaženikove oporuke zaključena je pobožnost prije misnoga slavlja.

Svečanu hodočasničku sv. Misu predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji nadbiskupa u miru Marina Srakića, pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Gorskog te svećenika-hodočasnika i nekolicine svećenika koji su na službama u gradu Zagrebu. Dok se ulazna procesija ministranata, bogoslova, svećenika i biskupâ uspinjala do oltara, katedralom se razlijegalo zajedničko pjevanje svih okupljenih: „Tvoj, Stepinče, zagovor, milost nam je, dika! Moli za nas, vodi nas k slavi nebesnika!“

Pozdrav pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Mije Gorskog: „Svojim hodočašćem i svojim brojem svjedočite da je Stepinac svet!“

Dobrodošlicu okupljenim hodočasnicima uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića uputio je pomoćni biskup Mijo Gorski: „Sve vas najsrdačnije pozdravljam na vašem hodočašću na grob blaženog Stepinca. Prenosim svima pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Ovu katedralu nazivamo i Stepinčevom, jer otkako je njegov grob ovdje, i kako je proglašen blaženim, ona postaje sve punija, sve brojnija posjetiteljima i onima koji hodočaste i traže zagovor bl. Alojzija. Tisuće ovdje dolaze, ali ovo vaše hodočašće je jedinstveno i impresivno jer vjerojatno nikada iz jedne biskupije nije toliki broj hodočasnika u jednom trenutku pristupio u ovaj prostor. Ono je impresivno jer baš svojim brojem pokazujete kako nije nestala vjera. Slavoniju su poharale razne horde, opustošile, opljačkale, svakakva zla su je pogodila, ali nisu uspjeli satrti vjeru u jednoga Boga, i upravo tu vjeru svojom nazočnošću i svojim brojem vi svjedočite. Vi svjedočite još jednu važnu stvar – da je Stepinac svet! Jer ne biste bili ovdje kad ne biste u to vjerovali, a vjera naroda je neprevarljiva. Ono što vjerni puk kršćanski nosi i osjeća u srcu – ne može prevariti, zato je vaše hodočašće najbolji prilog proglašenju bl. Alojzija Stepinca svetim!“

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić je podsjetio na prigodu ovog hodočašća, tj. na 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, dodajući: „Hvala svima vama koji se niste uplašili ledene kiše i hladnoće i koji ste jutros krenuli na put, te dragom Bogu koji vas snaži i krijepi u prihvaćanju hodočasničkih poteškoća i žrtve“, rekao je nadbiskup Đuro, zahvaljujući biskupu Gorskom, kardinalu Bozaniću te svim službama Zagrebačke nadbiskupije i brojnim osobama koje su pridonijele da vjernici iz Slavonije lijepo i vjernički snažno dožive hodočašće tragovima kardinala Stepinca. Napose je pozdravio i sve zagrebačke vjernike porijeklom iz Slavonije, Baranje i Srijema, a koje je „srce i ljubav prema rodnom kraju i zavičaju dovelo ovamo u katedralu“.

Iz homilije nadbiskupa Đure Hranića

Tumačeći Isusove riječi o pšeničnom zrnu koje donosi obilat rod samo ako umre, nadbiskup Hranić na početku homilije istaknuo je kako u svjetlu ove riječi danas promatramo i mučeništvo bl. Stepinca i njegovu spremnost „Radije umrijeti, negoli popustiti“ komunističkoj vlasti. „Ta ga je vlast najprije zatvorila i tako mu onemogućila vršenje njegove službe zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita, potom je na montiranom političkom procesu lažnim optužbama nad njim izvršila moralno ubojstvo i osudila ga na dugogodišnju robiju i gubitak političkih i građanskih prava, te napokon, nasiljem iz mržnje prema kršćanskoj vjeri i Katoličkoj Crkvi, toksičnim supstancama odnosno trovanjem izazvala njegovu prijevremenu smrt. A da bi sve to prikrila te spriječila da Blaženik umre u zatvoru, kao mučenik pred licem domaće i međunarodne javnosti, pustila ga je da umre u kućnom pritvoru u svom rodnom Krašiću“, rekao je nadbiskup Đuro, dodavši kako u svjetlu tih Isusovih riječi prepoznajemo također veličinu mučeničkog svjedočanstva i tolikih drugih hrvatskih mučenika komunističkog režima: bl. Miroslava Bulešića i brojnih svećenika, bogoslova, časnih sestara i vjernika laika, među kojima je bilo i 30-ak svećenika te preko 20 tisuća vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Nadbiskup je istaknuo kako nam iskustvo pokazuje: Želim li sačuvati svoj život, svoju komotnost i slobodu, svoj izgled i zdravlje, te ne želim prihvatiti obaveze; ne želim djecu, pa čak niti muža, odnosno ženu; i čuvam svoju neovisnost; pazim da se ne istrošim; pazim na svoj fizički izgled – na kraju ostajem sam. A vitalnost, snaga, mladost, komotnost koje sam htio zadržati i sačuvati, ipak s godinama nestaju. Od mene i od mojega života ostaje samo onaj dio i samo onoliko koliko sam darovao drugima: ostaju životi moje djece i unučadi, ostaju plodovi mojega odricanja, rada i nastojanja, a iznad svega, ostaje drugima darovana dobrota i ljubav. Ono što sam darivao i poklanjao, što je palo u zemlju i umrlo, čega sam se odrekao, to je postalo životno i donijelo mnogo roda, a ono što sam sebično čuvao to je zauvijek nestalo i propalo.

Bl. Alojzije Stepinac – istinski i neustrašiv pastir Crkve

Pred okupljene vjernike stavio je lik blaženoga Stepinca, rekavši kako je izabrao darivanje svoga života drugima kroz svećeničku službu te je svoj život pretvorio u zauzeto biskupsko služenje kroz navještaj Evanđelja, hrabru proročku riječ i služenje ljudima. Razlikovao je državu od vlasti, radovao se ostvarenju vjekovnog sna hrvatskog naroda o ponovnom osamostaljenju hrvatske države i istodobno je hrabro žigosao zlodjela ustaške vlasti. Izlagao se opasnosti i bez razlike spašavao ljude koje je zatvarala, ubijala i u logore odvodila ta ista vlast.

Odmah nakon dolaska komunističke vlasti bl. Stepinac prozreo je namjere i poteze novih vlastodržaca: da ponize i do kraja unište Katoličku Crkvu, da je iznutra podijele i paraliziraju kroz tzv. svećenička udruženja. „Uvidio je da proročke glasove, one biskupe i svećenike koji su predstavljali moralnu vertikalu i stup za ostale, komunistička vlast želi slomiti, ušutkati i ukloniti. U toj teškoj situaciji on se pokazao kao istinski i neustrašiv pastir Crkve. Potpuno slobodan od sebe i straha za svoj život branio je ljudska prava i slobodu Crkve“, rekao je nadbiskup Đuro.

„Blaženi Alojzije Stepinac pokazuje da je ono što je u našim ljudskim očima poraz i neuspjeh, u stvari najviši oblik očitovanja hrabrosti i moralne snage. Njegovo proglašenje blaženim i ovo naše današnje hodočašće koje je pokrenulo tolike ljude, pokazuju da zadnju riječ ne mogu imati nepravda, laž, zlo i nasilje, nego da uvijek pobjeđuju istina, dobrota, pravda i ljubav“, naglasio je nadbiskup, dodavši kako će još uvijek prisutni ostaci komunističkog režima na našim prostorima izdahnuti nakon što blaženi Stepinac bude proglašen svetim, jer iako je pravda teško dostižna – uvijek pobjeđuje.

Budimo dostojni nasljedovatelji bl. Stepinca

Podsjetivši na Stepinčevo geslo –  „U tebe se, Gospodine, uzdam“, nadbiskup je potaknuo na molitvu za sve članove našega i drugih naroda, da nam pouzdanje u Isusa Krista raspetoga i uskrsloga bude izvor snage za nutarnju pribranost i mir, za žrtvu iz ljubavi i onda kad ta ljubav umjesto na zahvalnost, prihvaćanje i uzdarje nailazi na ravnodušnost, na iskorištavanje, pa čak i na ismijavanje, ruganje i razapinjanje. „Budimo dostojni nasljedovatelji bl. Stepinca u svom osobnom, bračnom, obiteljskom, profesionalnom i društvenom životu. Draga braćo svećenici, u našem blaženom metropolitu imamo izvrstan primjer nesebične, zauzete, hrabre i postojane pastirske dobrote i ljubavi, vjerne sve do mučeništva“, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Na kraju izrečenih zaziva molitve vjernika svi su, predvođeni nadbiskupom Hranićem, kao završni zaziv zajednički izrekli Molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Uz kruh i vino za euharistiju u prikaznom ophodu doneseno je i nekoliko darova, znakovitih za život i povijest gradova i sela Đakovačko-osječke nadbiskupije: zemlja u oborku, domaći kruh, tkanica i vezeni otarak, životopis biskupa J. J. Strossmayera, velikog promicatelja razvoja Hrvatske i njezina glavnoga grada Zagreba te „Vukovarska golubica“.

Pred kraj misnoga slavlja nadbiskup Hranić uputio se do Blaženikova groba, gdje je predvodio molitvu za obnovu i vjernost krsnom savezu. Zajedno s nadbiskupom, molitvu, poznatu kao „Molitva krsnoga poziva“, klečeći su izrekli svi nazočni, posvješćujući si kako se nalaze u „duhovnom srcu“ svoje domovine, uz grob mučenika bl. Alojzija, te uz grobove ostalih zagrebačkih nadbiskupâ, među njima kardinala Franje Šepera, rođenoga u Osijeku te sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića.

Prije završnoga blagoslova nadbiskup Hranić uputio je zahvalu svim hodočasnicima – vjernicima, svećenicima i časnim sestrama. Još je jednom izrazio radost zbog odaziva i hrabrosti za sudjelovanje na hodočašću, što na neki način pokazuje vrijednost i dobrotu vjernika, koji su radost svojih biskupa i svećenika, ali i vrijednost i dobrotu svećenika, koji su radost svojim vjernicima. Spomenuo je nadbiskup i posebnu požrtvovnost onih koji su zbog velikoga mnoštva hodočasnika morali ostati pred katedralom te ih pozvao da i oni poslije mise pristupe do Kardinalova groba u katedralnoj apsidi.   

Za trud oko priprave ovog nadbiskupijskoga hodočašća bl. Alojziju Stepincu nadbiskup je izrazio posebnu zahvalnost onima koji su se svojim službama i doprinosom ugradili u ostvarenje ovog velikoga hodočašća: generalnom vikaru mons. Ivanu Ćuriću, koji je hodočasničko slavlje obogatio i novom popijevkom bl. Alojziju pod naslovom „Najsvjetliji lik si nam“; pjevačima Mješovitog katedralnoga zbora iz Đakova i Konkatedralnoga zbora iz Osijeka, dirigentima mo. Ivanu Andriću i s. Branki Čutura, orguljašu Daliboru Ratiću, kao i drugim župnim zborovima koji su se uključili u hodočasničku euharistiju. Zahvala napose ide liturgijskoj asistenciji đakona i bogoslova đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom ceremonijara mons. Luke Strgara, uz pomoć zagrebačkog bogoslova-ceremonijara Ante Bojanića, te svim čitačima i sudionicima u misnoj prikaznoj procesiji, koji su izabrani iz gotovo svih dekanata nadbiskupije. Zahvalnost, također, ide Duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije, napose koordinatoru za biskupijska hodočašća na Blaženikov grob, preč. Tomislavu Subotičancu te upravi i sestrama redovnicama u sakristiji zagrebačke katedrale.

I poslije misnoga slavlja nastavio se ophod velikoga broja hodočasnika koji su pristupali do groba bl. Alojzija, upravljajući mu svoje molitve i zahvale za zagovor. Brojni su hodočasnici iskoristili prigodu te posjetili Muzej Bl. Alojzija Stepinca koji se nalazi odmah uz zagrebačku prvostolnicu. Tiskovni ured

– FOTOGALERIJA –